Tereza Gabrić rođena je u Metkoviću. Kao djevojčica s roditeljima seli u Zagreb gdje završava Glazbenu akademiju. Članica je Zbora HRT-a, a sklonost prema jazzu omogućila joj je nastupe sa mnogim istaknutim jazz glazbenicima. Iako Zagrepčanka, čest je 'gost' svoga Metkovića. Uoči ovogodišnjeg koncerta razgovaramo s našom Metkovkom s zagrebačkom adresom Terezom Gabrić. Na koji način doživljavate svoje nastupe u Metkoviću? Izaći pred metkovsku publiku za mene je neopisivi doživljaj. Osjećam veliku podršku i ljubav naše publike. Bilo da pjevam šansonu, jazz ili u ovom slučaju klasični program, sve se prihvaća i to me uvijek iznova oduševi. Naša mi metkovska publika daje snagu i sigurnost, govori mi da sam na dobrom putu. To je razlog da se vraćam i s…
Donosimo vam fotogaleriju nastalu jutros. Išli smo vodenim putem od Metkovića do Pelješkog mosta i nazad. MetkovicNET
Bogatstvo proživljenog prvog dana nastavilo se odlaskom (bolje reći) usponom na vrhove Marmolade, srce Dolomita gdje smo u Muzeju Prvog svjetskog rata imali prilike vidjeti potresne slike i podsjetnike na svu strahotu rata, na neviđene patnje vojnika u rovovima Ledenog grada. Dvije razine ispod samog muzeja spustili smo se u tišinu svetišta Grotta di Madonna, zaštitnice Dolomita.( svetište je posvetio p.papa Ivan Pavao.)Mjesto u kojem se u dubokoj zahvalnosti sabiru duh i duša.Marmolada nam je ponudila i izazov penjanja na vrh pomoću sajli koje je pomaklo strahove i donijelo nove spoznaje o sebi. Za ljubitelje planinskih poslastica, glečera na samom vrhu Marmolade, osjećaji ushita i radosti su izbrisale riječi i ostavili nas nijemima nad panoramom. Goranka Ivanković
HPD Metković je ostvario još jedan planinski san, bivajući u bajkovitim predjelima Dolomita, Italija, koji su pod Unesco-vom zaštitom. Pogled na kamene divove, što svojim vrhovima dodiruju plavetnilo neba malo koga je ostavilo ravnodušnim. Planinski gorostasi su nas podsjetili na malenost i sićušnost naših bića, no u isto vrijeme ohrabrili na prve korake kroz cvijetne pašnjake do vrkhova odjevenih snijegom, Piz Boe -3152 metra. Naši planinari ovaj pothvat izveli su od 29. srpnja do 1. kolovoza. Goranka Ivanković
Uoči otvaranja samostalne likovne izložbe naše drage profesorice Zorane Vekić, koja će biti otvorena 2. kolovoza u galeriji GKS-a postavili smo joj nekoliko pitanja. Od kada se bavite slikarstvom? Slikarstvom se bavim cijeli život uz više ili manje intenziteta, slikanjem suzbijam nemire i stampedo života, te kroz boju doživljavam lijek protiv kaosa svijeta. Boja je ljepota-univerzalna potreba mene kao čovjeka. Je li sklonost prema slikarstvu utjecala na odluku o upisu povijesti umjetnosti? Umjetnost je oduvijek bila moja " tiha ljubav", jer se kroz nju otvaraju novi vidici. Tako je još iz srednjoškolskih dana umjetnost bila prirodni nastavak kroz sam studij, kao posrednik između mog duha i bića ograničenog prostorom i vremenom. Upisom spomenute studijske grupe, obuhvatila sam upotrebljivo znanje i…
U posljednje je vrijeme sve više tih nekih dana kada ti od ranog jutra ide sve po krivoj crti, jednostavno baš ti ne da da bude po tvom. O.K. Prežive se i ti dani, a kada ti jutro razbudi činjenica da si nespretnim pincetnim hvatom prsta dohvatila u torbici parfem i brzinom munje ispustila ga na pločnik zagrebačkog kvarta, dođe ti da iz kože iskočiš jer sad pola kvarta miriše po tvom Chanelu. Žene znaju taj feeling. Chanel je Chanel, rekla je slavna Marilyn Monroe još 1952. godine, dakle, računajmo prije nekih 70 godina, da spava jedino u kapi parfema. I to istog toga Chanela broj 5, koji je i danas simbol ženske potrebe da kada prolazi iza nje…
Naš mladi Metkovac Matija Dominiković dobio je priliku statirati u kazališnoj predstavi 'Van sebe' na Dubrovačkim ljetnim igrama. Evo što je Matija izjavio za MetkovicNET: 'Zovem se Matija Dominiković, ovogodišnji sam maturant jezične gimnazije i nadam se, budući student glume Upravo sam danas saznao konačne rezultate ispita državne mature i jako sam zadovoljan jer sam upao na kineziološki fakultet i u Splitu i u Zagrebu. Još me očekuje jedan prijemni na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, koja mi je prvi izbor. Nedavno sam u Dubrovniku sudjelovao na glumačkoj radionici "Tijelo, dah, misao" pod vodstvom glumca i pedagoga Ozrena Grabarića. Osim toga što je radionica bila zanimljivo i poučno iskustvo, dobili smo i priliku za statiranje u jednoj od kazališnih predstava na Dubrovačkim…
Kroz društvene se mreže često šire objave u kojima se ističu pojedine lijepe geste ili ponašanje pojedinaca ili skupina. Učinili su nešto lijepo, dobro za neku osobu ili za okolinu, društvo, zajednicu, nevažno, bitno je da je dobro, pozitivno, usmjereno da nekom nešto popravi, nekog osnaži, razveseli, potakne korak ili dva dalje na putu na kojem nailazi na nedaće i prepreke. Međutim, nije rijetkost da se činiti dobro tretira kao nešto ekskluzivno, kao da se činjenjem pozitivnih stvari usmjerenim na to da nekome život učinimo ugodnijim, a ne težim doživljava kao nešto iznimno, umjesto kao pravilo. Već mi se duže vrijeme s tim u vezi vrti po glavi pitanje kako su naši roditelji, bake, djedovi “oglašavali” svoje dobre geste,…