Ovih se dana, na žalost, nekoliko meni dragih ljudi oprostilo od ovog svijeta. Nadam se da su se preselili na neki mirniji "oblak", na kojemu nije kao ovdje i sada - kaotično, nesigurno, neshvatljivo, vrlo često srcu i umu neizdrživo. Postoje te neke godine kada čovjek počne više promišljati o smislenosti života, gleda unatrag, sabire godine, analizira, kao da se spušta, ili penje, niz skaline, a nekako mu se čini da je svaki korak sve teži i teži. Nije lako stati i sagledati sve oko sebe, pa i sebe. U jednom od večernjih trenutaka uhvatim krasnu emisiju posvećenu Mladenu Kušecu. Razgovor s njim u tada već poznim godinama (radije ih opisujem kao mudre i životnim iskustvom obojene), iznosi sugovorniku svoje…