Iako subotnje jutro nije previše obećavalo, izazov je bio jači od možebitng ljetnog pljuska te smo odlučili, u pratnji našeg domaćina Pave Jerkovića, posjetiti konobu Neretvanska kuća. Kako to i spada, naš ljubazni domaćin svojim nas je gliserom provezao predivnim neretvanskim kanalima, jarugama i za deset minuta solidne vožnje stižemo do naše destinacije u srcu netaknute Neretve. Odmah primjećujemo organiziranu ekipu konobara i kuhara koji ne propuštaju slučaju ni najmanji detalj. Danas u konobu Neretvanska kuća stižu umirovljenici. Jedni su članovi Matice umirovljenika Metković, a drugi su članovi Udruge umirovljenika Klis. Naš domaćin, Pavo Jerković, perjanica neretvanskog ugostiteljstva, proveo nas je kroz radne prostorije Neretvanske kuće. Imali smo što vidjeti. Osam sačura, kuhinja kojom se ne bi postidio ni manji hotel, apartman na katu, veliki uređeni podrum u prizemlju, veliko privezište za lađe. I što je najbitnije, sve štima. Priprema se svježa hrana, serviraju se stolovi, priprema se program kojeg će voditi naš domaćin. I evo, već naziremo prvu grupu gostiju koja stiže u dvije lađe. Čuju se pjesma i smijeh. Osjeća se dobra energija. To su naši umirovljenici iz Neretve. Organizirani su u Maticu umirovljenka Metković, koja pokriva Opuzen, Slivno i Pojezerje, odnosno područje bivše Općine Metković. Na čelu je predsjednik, gospodin Ivan Gnječ, koji nam kaziva kako matica broji 200 članova i kako nisu politička organizacija. Brinu se, kaže, za kvalitetu života umirovljenika. Nama naši umirovljenici izgledaju odlično. S njima su na lađu došla dva bivša profesora, ali ovaj put u ulozi zabavljača. Profesor Tiho Jerković i profesor Joško Dragović-Subito, jedan svira gitaru, drugi harmoniku, a oba odlično pjevaju. Sve budnim okom prati naš domaćin Pavo Jerković, koji je ovo sve osmislio. Davne 1996. godine na jednom sastanku Turističke zajednice, na kojem sam uzgred rečeno i ja bio kao novinar, upravo je Pavo Jerković iznio pionirsku viziju foto safarija. Danas poslije toliko godina ponuda je toliko usavršena, da sve teče glatko. Gosti su posluženi, a stiže i nova grupa umirovljenika iz Klisa. Postupak je isti, sigurno primiti goste, uslužiti ih i zabaviti. Negdje po sredini druženja naš domaćin, Pavo Jerković, ispričao je gostima priču o životu ljudi neretvanskog kraja s početka XX. stoljeća. Interesantna je to priča o neretvanskom seljaku koji je jendečenjem stvarao plodno tlo, živio od poljoprivrede, lova i ribolova. Danas, kako i Pavo kaže, živi se u Neretvi bolje. Nekako nam je vrijeme brzo prošlo, vidjeli smo vrhunski uhodanu i jako ljubaznu posadu na čelu s kapetanom Pavom Jerkovićem, koji vodi i upravlja svakim detaljem. Dojmovi, dojmovi su odlični. Prekrasan krajolik, odlična hrana, usluga i vrlo pozitivna energija. Sve je podređeno gostu. I gosti su zadovoljni. Snimili smo veću fotogaleriju i uzeli izjavu našeg domaćina Pave Jerkovića, vrhunskog ugostitelja, kojem se ovim putem još jednom zahvaljujemo na gostoprimstvu koje nam je danas pružio.

Nino Erceg