Ivo Orešković Nuh, arhivist specijalist, napisao je otvoreno pismo povodom natječaja za izbor ravnatelja Državnog arhiva u Dubrovniku kojeg objavljujemo u cijelosti.

Zašto sam se kandidirao za ravnatelja dubrovačkoga arhiva?

Odgovor na ovo pitanje svakodnevno i višekratno zadnjih nekoliko dana moram davati prijateljima i poznanicima, običnim znatiželjnicima, što me sretnu na Stradunu, kolegama iz struke i naravno predstavnicima medija. Sloboda govora i pisanja temeljna je tekovina demokratskih društava i često otkrije istine o događajima i ljudima koje bi u protivnom ostale vječno neispričane i obavijene velom tajne. Kako bih sebe i druge oslobodio nepotrebnog gubitka vremena, a ujedno isključio mogućnost da izgovoreno bude kojim slučajem pogrešno shvaćeno, interpretirano i stavljeno u krivi kontekst, odlučio sam javno dati odgovor na ovo pitanje. Kandidiram se prije svega zbog zaštite digniteta arhivske struke i svih onih samozatajnih stručnih djelatnika koji savjesno i odgovorno rade svoj arhivistički posao u hrvatskim arhivima. Drugi razlog je taj što držim da tom izazovu mogu stručno kvalificirano odgovoriti s obzirom na svoje radno iskustvo, reference do sada u struci učinjenog i neophodno znanje koje imam.

Svi najbitniji investicijski i stručni projekti započeti su ili završeni u vrijeme moga obnašanja dužnosti ravnatelja u dva mandata. Neki su naprasito bezrazložno prekinuti. Izgovor kako nije bilo novaca je notorna laž. Razlog tome su prizemne politikantske igre državne i lokalne vlasti i neznanje. Moja promišljanja o mogućnostima razvoja dubrovačkog arhiva i arhivske djelatnosti u Dubrovačko – neretvanskoj županiji iznio sam u feljtonu objavljivanom u jednom lokalnom listu, a kao elaborat ga dostavio i ovoga puta u natječajnoj dokumentaciji pod naslovom: „Ekonomski koncept održivog razvoja; imperativ arhivske službe na primjeru plana i programa rada Državnog arhiva u Dubrovniku.“

Sukladno važećem zakonu i natječaju formalne uvjete za biti ravnateljem arhiva u Republici Hrvatskoj, pa tako i dubrovačkog, ispunjava u biti svaki građanin koji ima završen fakultet?! Tako primjerice ravnatelj arhiva može biti veterinar, psihijatar ili recimo patolog! Hvala Bogu da isti nemaju takve interese. Jasno je i zašto! Prvi bi teško namamio svoje pacijente u arhiv, jer ne umiju čitati, a stari papir je nejestiv. Drugi bi zasigurno imao posla, ali smo mala stručna zajednica, pa ne bi financijski opstao bez napornog honorarnog rada. Trećemu su pacijenti utekli. Ostao je samo više ili manje dobar pisani trag o njihovom ovozemaljskom bivanju. Stoga sam slobodan kazati da formalne uvjete ispunjavamo sva tri kandidata, kao i sadašnji vršitelj dužnosti ravnatelja koji intenzivno promišlja o još jednom jednogodišnjem mandatu, taman do umirovljenja.

Isto tako odgovorno ću kazati, bez imalo samodopadnosti i uz dužno poštovanje kolega, da stručnim arhivističkim znanjem, od ponuđenih jedino ja zadovoljavam istinske kriterije za obnašanje ove časne dužnosti. Ljudi koji misle i utvaraju da sve znaju su pogubno štetni za društvo. Oni su opasno oruđe u rukama političkih i financijskih mešetara kakvih nam, na žalost, ne nedostaje. Stoga nema ni malo ironije u mojim riječima kad kažem da se nisam kandidirao za miss Universe, ne bih pilotirao do Berlina samo zato jer je pilot prehlađen, ne bih se usudio postavljati izložbe u muzejima, niti bih bio u stanju otvoriti knjigovodstveni servis. To su činjenice i ništa više od toga. Peraču prozora na Wall Streetu, unatoč višegodišnjem iskustvu druženja s financijskim stručnjacima, u ni kojem slučaju ne bi bilo povjereno upravljanje burzom. U tome nema ničeg lošeg. To je jednostavno zdravorazumski tako.

Stoga, bilo bi zanimljivo da ostali kandidati, kao i vršitelj dužnosti, javno iznesu svoja promišljanja razvoja dubrovačkog arhiva kao javne ustanove u kulturi i arhivske službe na području naše županije. Neka daju odgovore na pitanja: Kako misle upravljati arhivom ili ravnati programom arhiva (archival managment) što kao primarnu djelatnost uključuje arhivske funkcije vrednovanja i odabiranja, preuzimanja, sređivanja, opisa i čuvanja zapisa, organizaciju referalne službe i kulturnu javnu (public programming) djelatnost? Kako u praksu misle implementirati teoriju svebuhvatnog arhiva s obzirom na životni tijek zapisa ili krug spisa (cycle life of a record)? Kako će osmisliti smještajni ili topografski našastar novog arhiva s obzirom na zaključene fondove, postupak eventualnog otpisa gradiva, i one gdje se očekuju prinove (honeycombing) ili prirast arhivskog gradiva?

U fazi preseljenja, kako misle ispoštovati arhivska načela; prvobitnog poretka, povrata, podrijetla, nepovredivosti, nezastarivosti i nedjeljivosti arhivskog fonda? Kako će organizirati tzv. kretanje dokumenata? U odnosu na stvaratelje, koju će razinu sređivanja odrediti (levels of arrangement) u svrhu tvarnog i intelektualnog nadzora? Hoće li izrada obavijesnog pomagala, povijesti ustanove, stvaratelja, fonda, poslovi prevrednovanja, izlučivanja i škartiranja s obzirom na unutarnju, pravnu, upravnu, financijsku, obavijesnu tj. informativnu ili istraživalačku, te eveidencijsku ili dokaznu vrijednost dokumenata stvaratelja, prethodno utvrđivanje prava vrijednosti, dostupa i pristupa biti uvjeti preuzimanja i konačnog upisa u knjigu prinove, dodane stečevine ili akvizicije? Hoće li uvjet preuzimanja gradiva biti postupak deklasifikacije ili uklanjanja svih ograničenja sigurnosne razredbe spisa stvaratelja sukladno novim zakonom propisanim graničnim godinama? Misle li prije smještanja u nova arhivska spremišta izvršiti prolazak preuzetoga gradiva od stvaratelja kroz međuspremište (records centre) i utvrditi rokove poluaktivnih zapisa do konačnog odabiranja? Hoće li izvršiti prethodan postupak fumigacije i deacidifikacije kako bi osigurali arhivsku kakvoću gradiva? Koje sveukupne postupke i radnje misle poduzimati radi stabilizacije i zaštite dokumenata? Kakva rješenja nude za još uvijek nedovršenu organizaciju arhivske službe tj. arhivskih sabirnih centara u dolini Neretve i na Korčuli? Kako promišljaju o budućoj namjeni Palače Sponze i arhivskog gradiva iz vremena Dubrovačke Republike u svrhu afirmacije kulturne baštine i njezinog stavljanja u sustav onih djelatnosti koje ostvaruju dodanu vrijednost? Što im je imperativ izdavačke djelatnosti? Jesu li to tematski ili predmetni vodiči, inventari s uvodnim znanstvenim studijama i objavljivanje izvornog arhivskog gradiva? S kojim arhivima i znanstvenim institucijama u svijetu i na kojim projektima, možemo i imamo potrebu, za međunarodnom suradnjom? Eto! Ja vas, gospodo, javno pozivam učinite to!

Na kraju, koristim priliku zahvaliti svim mojim prijateljima kolegama arhivisticama i arhivistima iz hrvatskih arhiva koji mi svakodnevno daju podršku, ali jednako tako i kolegama, dragim ljudima, iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Srbije.Hvala i kolegama iz drugih kulturnih ustanova i znanstvenih institucija Grada. Hvala savjesnim i odgovornim ljudima iz političkih krugova, prije svega onima s kojima dijelim isti svjetonazor, ali i drugima, koji mi daju podršku jer poznaju prije svega moje znanstvene i stručne kvalifikacije. Hvala im ponajviše i zato što me ne doživljavaju kao još jednog u nizu kućnih ljubimaca partijske ćelije, koji je zbog svojih golih materijalnih interesa i nezdravih karijerističkih ambicija, kadar biti u službi prikrivenih i prizemnih interesa političkih nomenklatura.

Dr. sc. Ivo Orešković