Gimnazija Metković je već dugi niz godina poznata kao mjesto znanja koju pohađaju i završavaju kvalitetni đaci pod budnim okom svojih profesorica i profesora. Tradicija njegovanja znanja u našoj se gimnaziji itekako održava, o čemu nam svjedoči i činjenica o lijepom broju učenica i učenika koji su pozvani na državna natjecanja. Među njima se nalazi i naša današnja sugovornica, maturantica prirodoslovno-matematičke gimnazije, Viktorija Dujmović, koja će predstavljati svoju školu na Državnom natjecanju iz fizike, koje se sljedeći tjedan održava u Puli, pod mentorstvom profesorice Ane Dragović. Vedru Viktoriju, koja služi na ponos metkovske gimnazije, inače djevojku rodom iz Opuzena, smo intervjuirali na jednoj od prekretnica njezinog životnog puta, a Viktorijina razmišljanja Vam donosimo u nastavku teksta.

Kada i na koji način je počela vaša ljubav prema fizici?

Kao i svako dijete bila sam jako znatiželjna. Međutim, osobno se nisam nikad zadovoljavala jednostavnim odgovorima, oduvijek sam htjela znati više te sam puno čitala i općenito istraživala. Sve me je zanimalo, ali fizika u jednu ruku još i više pa se može reći da sam se za nju s godinama nekako i opredijelila.

Kad i kako ste uvidjeli da je baš fizika put kojim trebate ići?

Oduvijek sam voljela fiziku, ali može se reći da se prava ljubav prema fizici razvila u 3. razredu gimnazije. U to vrijeme mi je predavala profesorica Angela Ćelić i počeli smo obrađivati teme koje su me zanimale čak i više nego gradivo prethodnih razreda. Takve teme, poput magnetizma i struja, dodatno su me motivirale za rad i proučavanje fizike izvan nastavnih okvira gradiva. To traje do danas i intenzivno razmišljam da u nastavku školovanja pohađam studij fizike.

Kakve su vaša očekivanja uoči državnog natjecanja?

Svoja očekivanja nastojim održati realnima. Trudim se i radim maksimalno pa ćemo vidjeti. Nadam se najboljem i da ću uspješno promovirati svoju školu i grad.

Kako iz svoje perspektive vidite iskorištenost potencijala tzv. STEM područja u okviru hrvatskog srednjeg školstva?

Iz svoje perspektive smatram da još treba poraditi na kurikulumu, posebice na raspodjeli nastavnih sati. Naziru se neki pozitivni pomaci, ali je školski program još uvijek općenito govoreći preopterećen. Mislim da je svakako potrebno nešto konkretnije usmjeravanje. Recimo, u prirodoslovno-matematičkom smjeru kojeg i sama pohađam, smatram da je potreban puno snažniji fokus u broju nastavnih sati ka predmetima vezanima za tzv. STEM područje, koje je iz dana u dan sve važnije.

I za kraj, kako iz svoje perspektive vidite budućnost mladih u Hrvatskoj i imate li neku poruku za naraštaj mladih kojem i sami pripadate?

Što se tiče budućnosti mladih u Hrvatskoj, želim ostati optimistična. Mislim da je moguće naći zaposlenje i svoj put, bez obzira na određene teškoće koje nas tište. Nažalost je odlazak ponekad jedina opcija, ali osobno smatram da se trebamo truditi i raditi sad za dobrobit nas i generacija koje dolaze. Naša država nam je dala mogućnost školovanja i mislim da bi joj se na jedan način trebali i odužiti. Ali ponavljam, trebamo se nastaviti truditi i raditi sad za dobrobit nas i onih koji dolaze za nama.

Viktoriji želimo puno sreće i uspjeha na državnom natjecanju te u nastavku svog školovanja. Također, svim učenicama i učenicima metkovskih škola, koji su pozvani na državna natjecanja, kao i njihovim mentoricama i mentorima, želimo puno sreće i uspjeha na natjecanjima i u daljnjem radu.

Hrvoje Erceg