Danas slavimo Cvjetnicu (latinski Dominica in palmis, Dominica palmarum ili Dominica in palmis seu de Passione Domini): Nedjelju Muke Gospodnje! Danas počinje Veliki tjedan. Crkve će biti ispunjene vjernicima. Jedan od razloga jest blagoslivljanje maslinovih grančica.
U našim crkva pjevat će se Muka po Marku 14, 1 – 15, 47 jer je liturgijska godina B (kad je godina A čita se ili pjeva Muka po Mateju, a kad je godina C čita se ili pjeva muka po Luku. Na Veliki petak čita se ili pjeva muka po Ivanu). Crkva se spominje ulaska Krista Gospodina u njegov glavni grad Jeruzalem! Cvjetnica je blagdan spomen na taj Isusov ulazak koji se vrši ophodom ili svečanim ulazom! Vjernici u rukama drže palmine ili maslinove graničice, ali mogu i neke druge zelene grančice ili cvijeće, u čast Kristu pobjedniku. Svećenik blagoslovi graničice uz riječi: „Svečanim ophodom i klicanjem pratimo danas Krista Kralja: daj nam po njemu stići u nebeski Jeruzalem gdje on živi i kraljuje u vijeke vjekova!“
Običaj blagoslova graničica i procesije na Cvjetnicu počela je 4. st. iz Jeruzalema. U Rimu je započeo u 9. st., a odatle se proširila po cijelom svijetu!
Nakon blagoslova grančica, a prije ulaska u crkvu čita se evanđeoski odlomak Mk 11, 1-10: „Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: 'Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
Nakon pročitanog evanđelja svećenik održi kratku homiliju (propovijed) te kaže: „Drago braćo i sestre! Kao što je nekad židovski narod klicao Isus, pođimo tako i mi u povorci, pjevajući pjesme!“ Prva antifona glasi: „Židovska su djeca, s granama maslina u ruci, došla u susret Gospodinu i klicala u sav glas: Hosana u visini“. Vjernici pođu u povorci s grančicama u ruci u crkvu.
Kakvo će sutra biti naše „hosana u visini“? Mnogi od onih koji su klicali Isusu „hasana na visini“ za vrijeme ulaska u Jeruzalem za samo nekoliko dana poslije vikali su: „Raspni ga“. Neka naše sutrašnje „hosana“ bude iskreno, te molimo Boga da ne dođemo u situaciju da za koji dan govorimo izravno ili na bilo koji način: „Raspni ga!“
Fra Iko Skoko