Krenuli smo prema Mostaru kako bi se po dogovoru sastali s franjevcem, intelektualcom, prof. dr. sc. Ikom Skokom, koji na ruševini nekadašnje franjevačke zgrade gradi reprezentativan studentski dom i pučku kuhinju kojoj dadoše ime Dompes ili u prijevodu, kuću kruha i duha. Pitali smo našeg domaćina fra Iku Skoku da nam ispriča od početka priču nastajanja ovog prekrasnog i nadasve potrebnog zdanja s kojim on svakodnevno živi. Fra Iko nam je otvorio srce pa nam kaziva:

'Zgrada Dompes, domus panis et spiritus, kuća kruha i duha, nalazi se na Bulevaru ispred franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru. Tu su nekad franjevci 1872. otvorili jednu kuću, koja je isto na neki način bila karitativna i kulturna. Uz samostan su se uvijek vezala karitativna i kulturna djelovanja. Iz te kuće nikla je Bratovština sv. Ante, pjevačka društva u Mostaru, KUD Hrvoje pa čak i nogometni klub Zrinski koji je tu osnovan 1905. godine. Ta je zgrada nažalost u prošlom Domovinskom ratu dva puta srušena. Prvi put je zapaljena pa su je fratri obnovili, jer su mislili u njoj održavati svetu misu, onda je započeo rat između Hrvata i Muslimana i ponovno je srušena. Ostala je ruševina nakon rata, međutim, grad Mostar je vratio zemljište franjevcima i onda smo razmišljali što bi tu počeli. Odlučili smo da se najbolje vratiti svojim izvorima. Kako je prva prosvjetna ustanova u Hercegovini bila Franjevačka teologija u Mostaru i to su neki korijeni visokog školstva, onda smo mislili da se moramo povezati sa Sveučilištem. Tako smo odlučili da tu podignemo studentski dom, najprije za 100 mjesta, a onda smo povećali na 150. Budući da je tu Bulevar, Mostar kao presječen grad je zapravo jedini multietnički grad u BiH gdje jedna nacija ne dominira. Tako smo mi mislili da u jednom multietničkom gradu treba osnovati Centar za dijalog. Mostar je socijalno dobro organiziran, imaju dvije pučke kuhinje, ali uvijek netko nažalost ostane i van iz nekog razloga.Tako smo htjeli da i tu otvorimo pučku kuhinju s dostavom. Projet je usvojila Hercegovačka franjevačka provincija na svojim kapitulima 2013. godine i rekla je da se može početi raditi. Zahvaljujući arhitektu Davoru Smoljanu, koji je napravio projekt i kojemu sam rekao da nemam novca ni dozvole i da napravi projekt pa možda ću mu ga nekad i platiti. Davor je na to pristao. Napravio je prelijep projekt, gabaritima uvjetovan starom srušenom zgradom. Iznio sam mu ideju s kojom se on složio. Međutim, to se sve učinilo nekako premalo, pa smo zamolili Grad da nam dopusti nadogradnju koju smo platili 150 tisuća KM. Tako da smo tad imali sve dozvole, od Franjevačke provincije, građevinske i lokacijske, sve. Radovi su počeli 14. siječnja 2015. godine zahvaljujući prvoj velikoj donaciji Vlade RH od milijun kuna. Mislili smo najprije ukloniti ostatke stare zgrade i doći do one nulte točke, što se kaže u građevini. Međutim, tada je predstojnica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Darija Krstičević, došla i pogledala u što je utrošen novac te nas je ohrabrila obećanjem da će Vlada RH pomagati i dalje. I tako smo mi krenuli dalje raditi. Nikad nismo imali osiguran novac, a nikad nismo ni bili bez novca. Uglavnom smo ugovarali onoliko posla koliko smo imali novca sigurno za platiti. I tako je novac uvijek stizao, sve do sada. Moram još napomenuti da smo predvidili osim studentskih soba na katu i dvije učionice, studentsku menzu, tri velika ureda za dijalog, veliku dvoranu od 300 mjesta, još jednu veliku dvoranu na vrhu i terasu od 200 kvadrata. Zbilja smo zadovoljni rješenjem našeg arhitekta. Otkad su radovi krenuli do danas je završeno 75 % posla. Imamo preko četiri i pol tisuće donatora imenom i prezimenom. Već neki studenti stanuju, koji ne plaćaju ništa. To je zato što sam htio da počne život unutra. Dva ureda smo pretvorili u studentske sobe, oni imaju svoje banje, tako da smo primili dva studenta da počnu tu živjeti, da se vidi svjetlo. Iza Uskrsa ti studenti prelaze u svoje sobe, jer smo završili 9. Zašto smo završili baš 9 soba? Zato što franjevački red u cijelom svijetu ima svoju komisiju za dijalog od 9 članova. Član te komisije sam i ja. Ja sam želio da ne idemo u Veneciju, nego da se ove godine sastanak održi u Mostaru i oni su to prihvatili. Oni su ovdje bili i oduševili se Mostarom, Sarajevom, Srebrenicom, našim prijemom, prijemom našeg kardinala, onda mostarskog muftije, onda pravoslavnog manastira u Žitomisliću, gradonačelnikom, rektorom Sveučilišta u Mostaru, a na Širokom Brijegu su vidjeli gdje su naši fratri stradali, u Srebrenici smo slavili misu, tako da su oni oduševljeni. Zaključili smo da naša komisija predloži franjevačkom redu OFM u svijetu da se svake godine u Mostaru održava škola za dijalog, ovdje u Centru za dijalog. To bi nekako bio moj cilj te je to sad podignuto na razinu Franjevačkog reda. Sad je to sve usvojeno na komisiji, a komisija je predložila upravi reda i to će biti. Počeli bi već sljedeće godine te ćemo pozvati 50 franjevaca iz cijeloga svijeta. Naravno da ćemo mi širiti taj dijalog ne samo unutar franjevaca, nego svugdje u svijetu. Kako smo rekli, što se tiče građevine, ožbukane su sve sobe, rade se izravnavajući podovi, kuhinja je završena, studentska menza je završena, završen je cijeli Centar za dijalog. Do sada je uloženo negdje oko 3,5 milijuna KM. Ukupna površina je negdje oko 4 tisuće kvadratnih metara, a ako se radi kvalitetno, kvadrat iznosi 1 tisuću KM. Do kraja će trebati uložiti još 1 milijun KM. Na kraju će dom imati 64 sobe i biti će kapaciteta za 150 studenata. Na svakom katu smo uredili jednu sobu za studente s invaliditetom. Na sve se pazilo i dat će Bog, završit ćemo ovu prekrasnu zgradu'- zaključio je naš fra Iko Skoko.

Poslije razgovora prošetali smo kroz ovo lijepo zdanje i poslikali kako bi i vi dragi čitatelji stekli dojam o čemu se tu radi i vidjeli koliko je tu utrošeno novca, volje i ljubavi.

MetkovicNET