U zavjetnoj kapeli Uzvišenja Svetog Križa na Galičaku na Ušću Neretve, koja ove godine proslavlja 20. obljetnicu posvećenja, u nedjelju 15. rujna, na blagdan Gospe Žalosne, misno slavlje predvodio je upravitelj Svećeničkog doma u Splitu don Tomislav Bašić. Suslavio je župnik  Komina don Dražen Dukić. Inače, u ovoj kapeli, za vjernike Župe Komin, misa se slavi jedan put godišnje - prve nedjelje po blagdanu Uzvišenja Svetog Križa. Misno slavlje animirali su pučki župni pjevači.

Znamo da je naš Gospodin na križu umro za nas i da je poradi toga, križ postao sredstvo spasenja. Znamo i danas, da  je križ, toliko osporavan znak na planeti, da je to  nevjerojatno, i da najviše smeta, gdje god se nalazio, pojasnio je u uvodu homilije vlč. Bašić, te zaključio kako je gotovo sablažnjivo kako se mi kršćani vrlo malo i slabo trudimo živjeti kao Krist.

„Nije nam dovoljno samo znat što je  Gospodin živio, neophodno nam je taj prevažni sadržaj usvojit kao sadržaj vlastitog života, u protivnim nema kršćanstva, kršćanstvo postaje samo folklor - sve smo, osim Kristovi učenici i sljedbenici, jer bit kršćanstva nije samo slušati Evanđelje i razumjeti, nego prije svega činiti ono što je on učinio. Od trenutka kad je Gospodin poraz  pretvorio u pobjedu, smrt u život, za nas kršćane bi trebao postat ono nezaobilazno sredstvo pobjede života, a gledajući danas križeve, kao da nitko ne  misli na muku i sramotan čin koji se dogodio - nekako smo se privikli na to, možda nas tek groblje djelomice podsjeća na puninu značenja  tog kršćanskog simbola“, naglasio je.

Onaj križ koji nas svojom težinom poklapa u najnezgodnijem trenutku našeg života, jest naš križ, poput bolesti, koja nas je uhvatila onog trenutka kad smo toliko planova imali, onaj križ koji nikada ne bismo očekivali - udarac od  prijatelja, izdaja onoga koji ti je bio najbliži, optužba koja nas je zarezala  u srce, udarac biča, laž  koja je poljuljala moj dobar glas - to je križ, upravo  onaj križ koji ne bi izabrao među tisućama drugih, nešto što prema našoj logici se nikad ne  bi smjelo dogoditi. To je moj križ, onaj  križ koji nam izgleda i prevelik i nepodnošljiv i nerazmjeran i nepravedan. To je taj križ  kojega ja i ti nosimo braćo i sestre,  ali ga ne nosimo sami, pojasnio je vlč. Bašić.

Križ po mjeri koju bi ja izmjerio  ne postoji, Bog ga je odmjerio. Križ je uvijek po mjeri bez mjere, do  granice i  preko granice naših snaga. Obično kažemo da nam Bog daje križ - onaj kojega možemo nosit. Istina, samo onda kad nasloni križ na naša ramena, teško možemo razumjeti koju težinu možemo  nosit, ali s nošenjem ćemo shvatit.

Dok društvo oko nas živi po sili naravi,  odbijajući  nadnaravnost križa  kojeg gledamo, nama je prigrlit taj križ, prigrliti Gospodinov križ - kako bi ostvarili uzvišenje za kojim težimo, i upamtimo, nema uskrsnuća bez križa, a prije križa, bila je muka, nakon križa je smrt i uskrsnuće. Ako izvadimo križ iz te jednadžbe, ne postoji uskrsnuće. Ne bojmo se kao kršćani uzvisiti taj križ Gospodinov  u svom vlastitom životu. Ako se Kralj slave nije ustručavao dat na njega pribit, tako ćemo i mi po vjeri biti uzdignuti i uzvišeni poput onoga koji je za nas umro poradi nas i našega spasenja,  da bi nam pribavio besmrtnost.

Ljubavlju prema križu uzvratimo na ljubav  koju je on pokazao prema nama dajući na križu  svoj život za nas i ako nas je on  tako ljubio da je dao život, nemamo razloga da mi ljubimo nešto manje. Ako je on za nas ljubio do smrti na križu  i ja trebam ljubit kroz optiku ovog svetog drveta. I svaki put kad vidite taj križ, svaki put kad dođete u ovu kapelicu, svaki put kad odete križu na brdu, sjetite se ovog, ne samo betonskih zdanja i drvenih križeva, već priče koja stoji iza tog spasonosnog djela koji stoji iza te dvije grede.

Počastimo drvo križa, ne samo svojim usnama, nego svojim životom, kako bismo po vjeri  u Raspetoga Gospodina, primili u baštinu život  vječni - to znači Uzvišenje svetoga Križa, to znači naše okupljanje ovdje danas. Krist nas voli, Krist nas ljubi. U današnjem Evanđelju pita svoje  apostole - što vi kažete tko sam ja? I danas te pita  - što vi kažete tko sam ja?… Po križu kojeg nosimo, stižemo do uskrsnuća, poručio je vjernicima vlč. Bašić te prenio pozdrave bivšeg župnika don Petra Perlete iz Splita, za čije vrijeme je sagrađena ova zavjetna kapela.  Vlč. Dukić zahvalio je svima koji su pridonijeli veličini ovog slavlja.

Hrvatska seljačka glazba Komin, nakon mise izvela je nekoliko skladbi, kada je nastavljeno druženje uz domjenak koji je priredila Udruga HKZ „MI“ Komin.

Antonija Menalo