Hvarski biskup mons. Ranko Vidović, na blagdan sv. Ilije proroka, u subotu 20. srpnja,  predslavio je središnje misno slavlje u crkvi posvećenoj ovom svecu, zaštitniku  župe i grada Metkovića. Uz župnika fra Denisa Šimunovića u koncelebraciji su bili kanonik,  prečasni don Stipe Jerković, don Mladen Margeta, don Milivoje Čalo, don Mario Mihanović, don Igor Goleš i župni vikar fra Marko Pudar. 

Sveci su čuđenja u svijetu. Oni baš kao i pjesnici, imaju široke oči, prodoran pogled,  koji s lakoćom po  Božjem daru, mogu prodrijeti u bit stvari i onda tu bit, za razliku od pjesnika koji ih objavi u stihovima, oni tu bit  uistinu žive i svjedoče. U njima, ta jezgra istine, eksplodira u  životu i onda te plodove svoga života nude svim ljudima bez razlike, jednako  su otvoreni prema svim ljudima, to je njihova posebnost, oni su shvatili bit života, shvatili su da žive isključivo od ljubavi Božje a ljubav Božja je u sebi  sebedarje.

Nije nam Bog dao nešto od sebe, nego nam je dao sebe,  sveci - živeći od te istine, prihvaćajući je kao svoj poziv, postaju sebedarje za sve ljude koje im Bog stavi na životne staze - po tome se razlikuju od prosječnog  čovjeka - zato su izazov za nas, zato ih želimo kao odvjetnike pred Bogom.

„Jedan od njih je sv. Ilija, vaš  zaštitnik, prorok  Božji,  čovjek snažna karaktera, istinske vjere, spreman za Boga dati i svoj život - bio je sve ono - što fali današnjem čovjeku - karakter i vjernik  iz dubine srca!“ Živio je u čudno vrijeme, zapravo nevrijeme, kad je u pitanju čovjek! Bog ga je doveo među pogane, ali kao kvasac, želio je od naroda Božjega napraviti kvasac da ljudi pogani, gledajući njih i Boga koji  zahvaća njihove živote, koji čini čudesa, da shvate da  je jedini pravi Bog, Bog Izraelov i da oni postanu vjernici, ali dogodio se obrat - narod je odustao od Boga a prilagodio poganima.

„U naslovu vjernici, članovi Božjega naroda a u životu pogani, gori od pogana, čemu je doprinijela i Izabela, žena kralja Ahaba, poganka - gora od svih pogana, a Ahaz, gori kralj od svih kraljeva; više je zla napravio od svih kraljeva u izraelskom  narodu. Poganski bog nudi široki put, uzmi sve štio ti život pruža, to je široki put koji vodi u propast, dok proroci Božji, stalno navještaju neki uski put, prekoravaju, 'oni su omče oko vrata' – zato su njih odbacivali, jer su  željeli lagodan život,  a Isus reče - široki put vodi u propast, a samo uski u život!“

Pojasnivši pobjedu Ilije nad lažnim prorocima, biskup je rekao: „Narod otvori oči, narod progleda,  a što da je Ilija pošao za njima, što da nije stavio na kocku svoj život, što bi bilo  od naroda? Ništa!  Bio bi izgubljen i on i narod…

Živimo u isto, ako ne i gore vrijeme nego što je živio Ilija prorok. Današnji liberalizam, 'širiki put', ova današnja sloboda  koja je pravo pravcato ropstvo - to je laž! Nikada nismo bili veći robovi nego sad, ovaj plimni val zla iz Europe  koji je došao kod nas, bojim se da će nas odmah odnijeti, ako ne budemo budni, trijezni, ako ne budemo karakteri - bojim  se da će nas brzo nestati! I ono čime  smo se dičili  kroz svoju povijest, svjesni da nas je kroz našu povijest, do ovoga trenutka doveo samo Bog i njegova majka BDM, ako se njih odreknemo, da će nas val odnijeti niz brdo i izbrisati sa lica zemlje,naglasio je biskup Vidović.

Kako smo tako nisko pali da smo orijentirani više prema zemlji nego prema nebu, djeca Božja, Hrvati, katolici? Stvoreni smo za obilje, za nebeska prostranstva, ovdje smo samo u prolazu. Isus Krist je Bog koji se utjelovio, postao čovjekom  i proživio ovaj život,  kazao nam kako se živi život i vratio se k Ocu. „Opasno se zadržavati na postajama ovoga svijeta, opasno je tražiti raj ovdje na zemlji, a valja priznati da bismo mi svi raj ovdje na zemlji. Nema raja na zemlji! Mnogi vjernici, braćo i sestre, umrli su, a nisu pokopani. Imate ih u obitelji koliko hoćete,“ naglasio je.

Naš temeljni poziv je bit svet, taj poziv, Bog je usadio u srce svakog čovjeka. Ako me Bog stvorio za svetost, ako me stvorio na svoju sliku, ako  mi je dao sve darove da mogu  biti svet, što je to što nas   priječi da možemo biti sveti? Samo ja, samo ti, samo moj i tvoj izbor!' Orijentirani smo prema zemlji i zato  nismo sveti. Biti  svet je nešto najnormalnije, sve drugo je nenormalno. Na pitanje - je li moguće biti svet, biskup Vidović odgovorio je narodnom izrekom: „Ako hoću lako ću, ako  neću, kako ću!“...

Na kraju misnog slavlja, župnik Šimunović zahvalio svima koji su pridonijeli veličini slavlja  kroz devetodnevnu duhovnu obnovu u sklopu koje je bilo i Jerihonsko bdjenje. Pjevanje je animirao župni zbor pod ravnanjem  s. Mile Deak i župni bend „Znak Jonin“. Poseban naglasak, vlč. Šimunović stavio je na brojne ispovijedi, kao i blagoslov u obiteljima s brojnom djecom, spomenuvši tako, kako su kip sv. Ilije u procesiji nosili 4 biskupova brata. Obzirom da je danas jako malo brojnih obitelji, istaknuo je  primjer župnog vikara fra Marka, koji ima dvojicu braće svećenika – 'tri brata, tri svećenika!'

Župniku fra Denisu, bivšem župniku fra Dušanu Džimbegu i Ferdinandu Jukiću, na uočnicu svetkovine, među ostalima, na svečanoj sjednici održanoj u GKS-u, gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan, uručio je nagradu Grada Metkovića „Narona“ za doprinos na području kulture i zaštite spomeničke baštine.

Antonija Menalo