Župa Vidonje, tradicionalno, proslavila je patron župe - Presveto Srce Isusovo i Prečisto Srce Marijino u Mliništu, prvu nedjelju po blagdanima, 9. lipnja. Misnom slavlju koje je predslavio umirovljeni svećenik don Nedjeljko Kešina u suslavlju župnika don Mladena Margete prethodila je jednosatna procesija kroz mjesto u nazočnosti brojnih vjernika.
Danas slavimo ljubav Božju, koja je probodena na križ, slavimo paradoks kršćanstva, ljubav koja je neizmjerna i bezgranična, a često puta biva probodena kopljem neprihvaćanja i odbacivanja. Srce je simbol ljubavi, Božje ljubavi, koja obuhvaća sve, zato trebamo prići u njezinu blizinu i dopustiti da nas zapali i pokrene. Vatra ljubavi, pokreće nas da svjedočimo i širimo svima poruku da je Bog ljubav i da smo po toj ljubavi spašeni. Bog ljubi sve a posebno ponizne i patnike, istaknuo je propovjednik.
Duh Sveti može nam pomoći da shvatimo Otajstvo Božje ljubavi, koja se očituje u Kristu i njegovoj Crkvi, al uza sve, teško je to shvatiti… Božja ljbav je nešto što se osjeti i ne poznaje granice koje naš razum zna postavljati, pojasnio je vlč. Kešina.
Kad nas Bog ljubi, to osjetimo, svjesni smo njegove ljubavi koja bdije nad nama, isto tako poznajemo svoje srce i znamo, ljubi li ono istinski Isusa ili ga samo iskorištava. U Novom zavjetu, vidimo Isusa, utjelovljenu Božju ljubav, koja ljubi sve ljude, bez razlike, Isus je Janje Božje, koje oduzima grijehe svijeta. Krist nas na križu ljubi do kraja i svoje poslanje završava prolijevanjem krvi za nas.
„Upravo ovaj događaj najveće ljubavi, pokazuje, da naš kršćanski život ne može biti bez boli, postoji neka patnja, postoji neko koplje, koje dopušta da se naša ljubav još bolje razlije na druge. Poput Isusa, i nama je potrebno, da budemo ranjeni, kako bi nakon naše ranjenosti drugi osjetili ljubav, koju im dajemo. Ovo može zvučati neprihvatljivo, ali ako iskreno pogledamo, bit će nam jasno, da najviše osjećaja za druge imamo kad i nama samima, nije sve onako, kako mi želimo, zaključio je homiliju vlč. Kešina uz molitvu „Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po srcu svome!“

Antonija Menalo