Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, suzaštitnika župe Nova Sela, 7. lipnja, misno slavlje u crkvi sv. Ante, kojem je prethodio blagoslov procesijskog križa i sedesa, te ophod oko crkve, predslavio je neretvanski dekan don Davor Bilandžić.

„Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome, danas, više nego ikoji drugi dan, pozvani smo ponavljati ovaj zaziv,“ rekao je vlč. Bilandžić u uvodu homilije, te pojasnio kako nam je Bog darovao ovu svetkovinu, kako bismo jasnije razumjeli Božju ljubav, te, kako je ljubav, upravo u tome, da činimo dobro, koje nismo dužni učiniti!“

Premda je blagost vrlina, dobronamjeran odnos prema drugim ljudima u kršćanstvu se ipak najprije shvaća kao poziv na obraćenje srca, i valja se odgojit, jer, ljudi mogu iz bilo kojeg razloga biti prikriveno pristojni, ne pokazujući prave osjećaje. Može se dogoditi, da čovjek čak nekoga mrzi, ali se prema njemu ponaša ljubazno iz razno raznih razloga.

„Naše ponašanje treba biti odraz unutarnjeg stava a ne nekakvih socioloških okolnosti ili političke korektnosti 'ne daj Bože kome se zamjeriti!' Kršćanstvo nije anemično, pristojno srce ne zahtjevnih ljudi, koji se ne bi htjeli miješati, ili koji samo traže da ih se pusti na miru, 'nego srce iz  kojega teče i krv i voda, krv koja je živa i ljubi, i voda koja čisti i mijenja!' Kršćani su pozvani biti promjena, koja je potrebna ovome svijetu, ne fini, pristojni, umrtvljeni kršćani, nego živi kršćani koji prolaze zemljom svjedočeći živog Krista i čineći dobro. Nisu pozvani biti fini i pristojni i paziti da se nikome ne zamjere, jer nema blagosti bez istine, nema blagosti koja nije spremna jasno izreći ono što je vrijednost, koja jasno ne razlikuje što je dobro a što ne, ne zato da bi druge ponizili ili pobijedili u raspravama,“ naglasio je.

Još više, potrebno  je objasniti kršćansko shvaćanje poniznosti, upravo zato što se kršćanstvo često doživljava kao nijekanje vlastite osobnosti. Kao što je suprotno od blagosti, grubost, tako je suprotno od poniznosti, umišljena oholost. Oholice sami sebe precjenjuju i daju si važnost kakvu nemaju. Poniznost  nije podcjenjivanje sebe i svojih vrijednosti, nego realna slika o sebi.  Isus nas je naučio da nas istina oslobađa, a najteže je prihvatiti istinu o sebi, pojasnio je.

„Vrag nas uvijek napastuje, da pomislimo da smo ono što nismo, a Krist nas, postavši čovjek, uči, da je najčovječnije biti čovjek, a čovjek nije netko, kako mi to često puta kažemo, možda i u sakramentu ispovijedi - prljavo, slabo i grešno stvorenje, je, ali nije samo to - Bog nas je stvorio na svoju sliku.

Kao što je poziv na blagost, poziv na obraćenje srca, tako je  i poziv na poniznost, želja da se doživi  obraćenje srca, da se niti ne precjenjujemo, niti podcjenjujemo, nego bez laži, bez nekakvih opravdanja, prihvatim sebe  kakav doista jesam.

Potrebno je zato odgovoriti na pitanje zapisano u knjizi postanka - Adame, gdje si?.. Da bismo mogli istinito odgovoriti, potrebno nam je i blago i ponizno srce, srce koje prepoznaje i srce koje prihvaća istinu, kakva god bila, bez umišljenosti, zaključio je homiliju vlč. Bilandžić.

Antonija Menalo