Danas se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo u dolini Neretve, u Opuzenu. 

Ana Postrimovski, majka šestero djece i koordinatorica Hoda za život u Opuzenu naglasila je kako su se na ovogodišnjem prvom Hodu za život okupili jer je pravo na život - prvo od svih ljudskih prava.

„Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Ne postoji pravo na prekid života, postoji samo pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi.

Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Znanost je potvrdila: od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!

Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo.

Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Želim vas podsjetiti na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje. Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci. 

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga.“, rekla je Postrimovski.

Svoje iskustvo podijelila je Božana Ajduk, majka šestorice sinova i dvije kćeri, koja je svoju zajednicu učinila bogatijom za osam novih članova društva. Tih osam članova svojim će radom i životom doprinositi društvu i graditi svijet svaki na sebi svojstven način.

„Život mora biti pravo svakog čovjeka od začeća do prirodne smrti. Birajući smrt, a negirajući život, uništavamo sami sebe i svoju budućnost jer tim smo izborom vlastitu zajednicu ili društvo uskratili za život novog liječnika koji bi bio dobar dijagnostičar, poštenog poljoprivrednika koji bi kvalitetno uzgajao hranu, učitelja koji bi prenosio svoje znanje na nove generacije, poštenog trgovca, objektivnog novinara…“, istaknula je Ajduk.

Štefica Tošić, majka šestero djece, pročitala je dirljivu pjesmu:

„ Vapaj nerođenih!

Ti me ne poznaješ majko,

A tako sam se radovao životu,

Veselio sestri i bratu

I vješanju o očevu vratu.

On me sada upoznat neće,

A moje vrime svejedno teče,

Tamo u bespuću svemira.

O kako mila bi zemlja bila da osjetit je rukom mogu,

Sve u slavu Višnjem Bogu.

Radovah se i prvom koraku

I onom strahu u sobe mraku.

I ptici, moru i cviću,

No tu lipotu vidit neću.

Znam, plakala si,

Dati me tila nisi.

Peku me tvoje suze,

Al bila kuga od tebe me uze.“

Hod za život i obitelj donosi promjenu. Ove godine u Hodu za život sudjeluje ukupno 15 hrvatskih gradova. Od Osijeka i Vinkovaca na istoku, preko Slavonskog Broda, Siska i Zagreba sve do Rijeke. Hodamo od Varaždina na sjeveru preko našeg Zadra, Knina, Splita sve do Imotskog i Opuzena.

Danas se uz Opuzen, za život hoda i u gradovima Sinju i Varaždinu. Iduće subote, 15. lipnja Hod za život održat će se u Sisku, a u nedjelju, 16. lipnja u Splitu.