Svi imamo jedan život. Nema onih rijetkih koji su dobili drugu šansu. S ponosom i osmijehom mogu reći da imaju dva života. Takav je Ognjeslav Šutić, 49-godišnji Pločanin koji je prvi i sada jedini pacijent u Hrvatskoj sa simultano transplantiranim i srcem i jetrom.
Vedri Pločanin priča kako nikada nije imao problema sa zdravljem. No te 2019. osjećao je kako gubi snagu u svakodnevnim poslovima, a posebno pri trčanju.
Otišao je kod obiteljskog liječnika, a zatim i kod specijalista. Nakon brojnih pretraga utvrđeno je kako je riječ o zadebljanju stijenki srca, bolesti amiloidne transtiretinske kardiomiopatije zbog čega je transplantacija srca, ali i jetre bila jedini način za oporavak.
Njegove pretrage poklopile su se s pandemijom što je usporilo cijeli proces priprema. Genetska testiranja radila su se u Njemačkoj, a nakon prvog šoka uslijedila je odluka: borit će se za život.
– Odjednom osjećate da je vrijeme stalo, razmišljajte samo crno. No u isto vrijeme imao sam veliku pomoć moje supruge. Rekla mi je 'Imaš nas i trebaš nam'. To mi je dalo snage za život jer sam znao da to dugujem njoj i našim dvjema djevojčicama – priča Ognjeslav.
Kako u to vrijeme više nije mogao raditi, supruga je kao psiholog radila na tri mjesta, istovremeno svakodnevno brinući o djeci i njemu.
– Smjestili su me u KBC Zagreb u rujnu 2022. zbog detaljnih pretraga. Iako sam bio u bolnici, odlučio sam što više vremena provoditi s obitelji. Početkom 2023. probudili su me usred noći. Oko mene liječnici, medicinske sestre, liječnik mi je rekao: Ustaj, vrijeme je, idemo. Znao sam da više povratka nema. No unatoč strahu nekako sam osjećao da će sve biti u redu. Dodatna motivacija su mi bila nasmijana lica medicinskog osoblja. S obzirom da se srce mora transplantirati u roku nekoliko sati od eksplantacije, tim nije imao mnogo vremena – prisjeća se Ognjeslav.
Nakon operacije otvara oči i kako kaže te trenutke nikada neće zaboraviti.
– Buđenje, fantastičan događaj! Kako ranije zbog vode oko pluća nisam mogao piti nakon buđenja su mi donijeli čašu vode i tu čašu vode ću pamtiti cijeli život, opisuje.
Na odjelu intenzivne proveo je par dana, zatim je smješten na običan odjel gdje mu je u posjet došla supruga i doživjela pravo iznenađenje.
– Uz pomoć hodalice i osoblje odšetao sam do nje. Bio je to doživljaj koji ima posebno mjesto u mojoj memoriji – kaže Ognjeslav.
S obzirom da je mnogo vremena bio sam, sa svojim mislima, znao je što ga čeka. Niti jedan trenutak nije imao etičkih dilema oko transplantacije.
– Ovo doživljavam kao civilizacijski čin. Do neba sam zahvalan medicinskom osoblju KBC Zagreb i Eurotransplantu za sve što su učinili. Osjećao sam se počašćeno jer se toliko ljudi angažiralo da bi meni bilo bolje. To je savršen osjećaj. Dobio sam život na dar – iskreno će Ognjeslav. Nakon bolnice, uslijedio je oporavak u kući, a zatim i povratak na posao te uobičajenim obvezama i hobijima.
-Uz zahvalu svima, želim poručiti onima koji imaju šansu za transplantaciju da se ne oklijevaju. Da prihvate transplantaciju kao dar života i moj im primjer može dati snagu da se izdrži. Upravo sam u kontaktu s jednim Splićaninom koji je na listi za transplantaciju. To mu svakodnevno govorim i želim da uspije jer je život nekako lijep – s osmijehom će Ognjeslav.
A posebno je lijep kad dobijete priliku za novi, drugi život.
Izvor: Portal zdravlje