Pedesetak je naših župljana pod vodstvom župnika fra Denisa Šimunovića hodočastilo Majci Božjoj Fatimskoj i Santiagu de Compostella u Španjolskoj od 2. do 8. travnja 2024. Putovanje autobusom do Dubrovnika, potom avionom preko Minhena za Lisabon i obratno, proteklo je u molitvi i dobrom raspoloženju.

Program je započeo vidikovcem na obali rijeke Tejo kojim dominira „Cristo Rei“, monumentalni lik Krista visok 200 metara odakle pogled puca na Lisabon i „25. travnja“, najduži europski most od 17 kilometara. Nakon panoramskoga razgledavanja znamenitosti Lisabona prošetali smo središtem do crkve sv. Ante, sagrađene na mjestu gdje je rođen sv. Ante Padovanski kojega Portugalci nazivaju sv. Ante Lisabonski. Sudjelovali smo na sv. misi kojoj su nazočili i hodočasnici iz sesvetske župe svih Svetih. Slobodno vrijeme provedeno je na monumentalnom Trgu Rossio i u glavnoj ulici Rua Augusti, prepunoj trgovina i restorana.

Dan smo zaokružili krunicom i veličanstvenom procesijom sa svijećama u svetištu Gospe Fatimske, jednom od najomiljenijih svjetskih svetišta. Mnoštvo vjernika molilo je na svojim jezicima pa i mi, ponosno, na hrvatskom jeziku, osjetivši Božji jezik. Nježno prebirući zrnca na krunici iz jednoga u drugo Otajstvo ostavljali smo svoje slabosti uranjajući u radost vjere i pouzadanja u Gospin zagovor.

Zanimljivo je da je Portugal bio jedina europska država koju svjetski ratovi 20. st. nisu dotaknuli. To se pripisuje odluci kralja Ivana IV. koji je u znak zahvalnosti svoju krunu darovao Gospi 1646. Nakon toga niti jedna portugalska kraljica ne nosi krunu jer je Gospa jedina istinska portugalska kraljica. Taj jedinstven povijesni čin izdvaja Portugal od ostaloga svijeta.

Iduća dva dana pod vodstvom patera Anđela Malyja upoznali smo mjesta vezana uz život malih vidioca: Franje, Jacinte i Lucije kojima se Gospa javila 1917. na mjestu „Cova da Iria“, na kojemu je sagrađeno svetište s bazilikom Gospe od Krunice u kojoj su grobovi neraspadnutih tijela dječice Franciska i Jacinte. Kolonada podsjeća na Kristov zagrljaj. Nasuprot Gospinoj bazilici nalazi se impresivna moderna bazilika Svetoga Trojstva, sagrađena 1953. za prihvat velikog broja vjernika. Netko je rekao da se u zvonima skriva mistični duhovni zov. „Ave Maria“ s Gospina zvonika mistični je duhovni zov za sve one koji mu se prepuste u osobnoj molitvi na pokorničkoj stazi.

U poslijepodnevnim satima pater Maly nas je pitkom naracijom vodio kroz smirujuće maslinike i šarene proljetnice u mističnost mjesta ukazanja. Predani svećenikovim riječima, u šutnji i sabranosti, naša su lica istovremeno bila prožeta strahom i radošću. Strahom od paklenih muka i radošću Božje ljubavi, zaštićeni smo Majčinim zagovorom. Božji glas najsnažnije odjekuje kroz malene, čiste duše Lucije, Franciska i Jacinte. U Fatimi smo slavili dvije mise na hrvatskom jeziku; jednu je predslavio pater Maly, drugu naš župnik. Koncelebrirao je i don Nedo Kešina. Bilo je lijepo vidjeti i čuti naše župljanke u čitanju Božje riječi i molitvi krunice u zajedništvu s vjernicima iz cijeloga svijeta. Vrhunac je emocionalne ganutosti u svečanoj procesiji kad su Neretvani nosili baldakin nad Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Izleti su nas vodili do impresivnih gotičkih zdanja sakralne arhitekture. Samostan i crkva sv. Marije od Pobjede u Batalhi, trobrodna gotička crkva čija je izgradnja započela krajem 14. st., nikada nisu završeni. Impozantni samostan i crkva Djevice Marije u Alcobaçi, danas je muzej. Crkva Gospe od Nazarea jedno je od najstarijih portugalskih svetišta u slikovitom ribarskom i turističkom mjestu na obali Atlantika.

Svi putevi vode do Santiaga, a nas je vodio preko Coimbre, grada s jednim od najstarijh sveučilišta u svijetu, bogata poviješću i sakralnom arhitekturom.

Slijedi svetište „Bon Jesus do Monte“ (svetište Dobroga Isusa) na Brdu u Bragi, pod UNESCO-vom zaštitom. Ostali smo zadivljeni pogledom na raskošni barokni vrt i stubište s kapelicama posvećenima Kristovoj muci.

Konačno – Santiago. Hladni vjetar s Atlantika probudio je pomalo već umorne hodočasnike željne susreta sa sv. Jakovom. Znatiželjno smo pružili korake prema cilju – i ostali nijemi pred veličinom i ljepotom katedrale. Lijepo je tu biti, još ljepše kad sretnemo naše Zagrepčane, Splićane i Dubrovčane. Da bi hodočasnička priča bila zaokružena, u rano jutro, veliki je dio skupine propješačio 6,5 km, završni dio Camina. Nedjelju Božjega Milosrđa proslavili smo sv. Misom koju je predslavio don Marko Čolak uz koncelebraciju ostalih svećenika u crkvi sv. Marije Salome, posvećene majci sv. Jakova.

Na povratku u Fatimu zadržali smo se u Portu, drugom najvećem portugalskom gradu nakon Lisabona, živopisnom gradu vina i bogate vinske kulture, gradu na listi UNESCO-ve svjetke baštine smještenom na rijeci Duoro uz Atlantski ocean.

Uz još jedan odlazak u crkvu Gospe Fatimske, večernju krunicu i procesiju svatko od nas na svoj se način oprostio sa svetim mjestom na kojemu smo bili bliže Nebu. Nakon dinamičnog tjedna ispunjena snažnim dojmovima slijedio je povratak u Lijepu Našu.

Izvor: svilija-mrtkovic.com