„Vinogradarstvo je poezija poljoprivrede, a vino je čar te poezije“, kaže narodna poslovica. Vino je jedno od najstarijih alkoholnih pića koje ljudi konzumiraju, kada je naš kraj u pitanju još grčki povjesničar Theopomp u knjizi Philipika (395.-358. prije Krista) spominje pijenje vina u Ilira koji su obitavali u okolici Neretve. Vino ima važnu ulogu u zbližavanju ljudi i ta se uloga razvijala od samih početaka u vjerskim obredima i ritualima do današnjih dana. Navike pijenja također su se razvijale kroz povijest, a danas potrošači sve više biraju kvalitetna vina u kojima će uživati u umjerenim količinama, u okviru modernog i zdravog načina života.

A kako ćemo znati koje je vino kvalitetno? Nema boljeg sugovornika da nas uvede u taj čarobni svijet od Opuzenke Ivanke Čelar, dipl. ing. agr u mirovini. Ivanka je jedina ocjenjivačica vina u Dolini Neretve i jedna od prvih žena u Hrvatskoj koja je dobila službeni certifikat Ministarstva poljoprivrede. A vina ocjenjuje već punih pet desetljeća!

Rođena je prije 75 godina u malom pograničnom mjestu Crnići u općini Čapljina. Poslije završenog studija Agronomije u Beogradu, 1974. se zaposlila u tvrtki PIK Neretva u Opuzenu, gdje je obavljala poslove voditeljice laboratorija, voditeljice Vinarije, rukovoditeljice proizvodnje vina i jakih alkoholnih pića i direktorice poduzeća, do odlaska iz te tvrtke 1994. godine, nakon što je u pretvorbi poduzeća  dobila rješenje Referent za naplatu nenaplaćenih potraživanja.

Rogotin Portal i Dubrovački vjesnik (tiskano izdanje u petak) donosi iznimno zanimljivu priču o jednoj od prvih žena u Hrvatskoj koja je dobila službeni certifikat ocjenjivačice vina od Ministarstva poljoprivrede.

Od 1994. radila je kao stručni savjetnik – tehnolog u proizvodnji vina u PZ Postup Donja Banda na Pelješcu. Radila je i kratko vrijeme kao predsjednica Uprave poduzeća „Agrodelta“ u Rogotinu, kada se vratila u Neretvu zbog obiteljskih razloga. Iz te je tvrtke 1997. prešla u tvrtku „Dalmacija vino“ Split, gdje je obavljala poslove stručne savjetnice za odnose s kooperantima. Obavljajući taj posao obišla je sve vinarije po Dalmaciji i skupila nemjerljivo iskustvo o stanju vinogradarstva u našoj regiji. Te, 1997. je vodila preradu u Vinariji Grgić i to je vino kasnije osvojilo prestižne nagrade u Americi. U znak zahvalnosti, svjetski poznati vinar Miljenko Grgić joj je darovao bocu vina iz te godine na kojoj je vlastoručno napisao „Ivanka, hvala!“, koju Ivanka i danas ljubomorno čuva.

Na poziv Uprave Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, kada su je osobno pozvali ravnateljica Zavoda Ljiljana Skočić i predsjednik Uprave Ivan Enjiga, zasnovala je radni odnos u toj ustanovi kao stručna savjetnica za vinarstvo. Pripajanjem Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i Stanice za južne kulture Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, premještena je u Dubrovnik na radno mjesto predstojnice. Ta se tvrtka 1. rujna 2011. pripojila Sveučilištu u Dubrovniku i promijenila ime u Zavod za mediteranske kulture, kojemu je bila predstojnica sve do umirovljenja 16. ožujka 2014. Za svoj dugogodišnji rad u vinarstvu Zadružni savez Dalmacije dodijelio joj je 2013. priznanje za životno djelo za unapređenje vinarstva u Dalmaciji. Sa te svečanosti sjeća se jedne drage anegdote, kada joj je, tada trogodišnji, unuk Lovre oduševljeno doviknuo „Bravo bako!“.

„Nisam ni sama sigurna kako sam odabrala vinarstvo. Završila sam matematički gimnaziju i u mojoj obitelji nije bila razvijena tradicija vinogradarstva, pa je moj odabir s te strane pomalo nelogičan. No, nikada se nisam pokajala. To je jedan predivan svijet, vino se koristi u svim prigodama, i svoj posao zaista radim s punim zadovoljstvom. Toliko ga volim da sam, unatoč raznim iskušenjima u profesionalnoj karijeri, do kraja ustrajala na radu u struci“, rekla nam je Ivanka u opuzenskom hotelu Merlot, gdje nam je pojasnila kako izgleda njen posao.

Kao certificirani ocjenjivač sudjeluje kao član u komisijama za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina na poziv Centra za vinogradarstvo i vinarstvo u Zagrebu. Ovo je vrlo odgovoran zadatak svakog ocjenjivača, jer na bazi njihovih ocjena vino ide u promet ili ne i dobiva određenu kategoriju kakvoće.

„Slična situacija je i na ostalim područjima u okolici. Primjerice na Korčuli je prije filoksere pod vinogradima bilo devet tisuća hektara, a danas je ostalo tek oko 300 hektara. Jedino se Pelješac zadržao na nekadašnjih 800 hektara jer se dingač proširio. Više je razloga koji su doveli do drastičnog pada vinogradarstva, a najvažniji su rascjepkanost vinograda (prosječna površina je 0,3 ha, što proizvodnju čini ekonomski neisplativom, starosna struktura proizvođača vina, jer mladi ljudi biraju profitabilnije poslove, te dobra i jeftina uvozna vina. Ako se želi povećati interes za vinogradarstvo, nužno je napraviti niz koraka“, poručila je Ivanka.

Na njene savjete uvijek se može računati. Iako je već deset godina u mirovini, ne prestaje raditi posao koji je obilježio njenu profesionalnu karijeru. I uz sve to, sa kolegicama iz struke, namjerava napisati knjigu o ulozi žena u vinogradarstvu, jer smatraju da to zaslužuju.

Izvor: Rogotinski portal