Danas slavimo miljenika vjerničkog puka, svetog Stjepana, đakona i prvomučenika. Njegovo ime dolazi od grčkog “Stephanos”(“Kruna”) pa danas imendan slave i naši Krunoslavi. Prema Djelima apostolskim (poglavlja 6 i 7) bio je jedan od prve sedmorice izabranih apostolskih pomoćnika (đakona). Najugledniji, najodlučniji i najsmioniji među njima, bio je ispunjem mladenačkim žarom. Isticao se govorničkom vještinom, revnošću i mnogim čudesima koja je Sveti Duh činio preko njega. Zbog njegova velikog uspjeha u naviještanju Isusova nauka, pristaše stare vjere u Jeruzalemu zamrzili su ga, uhvatili i doveli pred Veliko vijeće s optužbom da je hulio Mojsija i Boga. Tamo je održao glasoviti govor koji je toliko uzbudio starješine da su ga odveli izvan grada i pogubili kamenovanjem. Pun Duha Svetoga pogledao je na nebo i vidio Božju slavu i Isusa, gdje stoji s desne strane Bogu. Za vrijeme svoga mučeništva Stjepan je molio za svoje progonitelje. Savao, kasniji apostol Pavao, čuvao je haljine svjedoka i odobravao Stjepanovo smaknuće. Stjepan je pogubljen u Jeruzalemu oko godine 35.
Slavi se kao prvi kršćanski mučenik. Prema legendi, nakon četiri stoljeća pronašli su njegov grob i tijelo prenijeli u Rim te pokopali uz ostatke mučenika svetog Lovre u njegovoj bazilici. Zazivaju ga kod glavobolje, a zaštitnik je đakona, izrađivača ljesova, zidara, klesara i konja te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Botinec, Glogovica kod Podcrkavlja, Štefanje, Trgovišće kod Hrašćine, Kompolje kod Otočca, Stari Laz kod Ravne Gore, Motovun, Krasica kod Buja, Dobrinj na Krku, Lubenice na Cresu, Luka na Dugom otoku, Dobrinče kod Lovreća, Prgomet, Split-Meje, Gospin Otok u Solinu, Grohote na Šolti, Brela kod Makarske, Hvar, Opuzen, Slivno Ravno-Vlaka, Zaton kod Dubrovnika, Sustjepan kod Dubrovnika, Topolo u Dubrovačkom primorju, Prizdrina kod Orebića, Šipanska Luka, Gabela kod Čapljine, Gorica kod Gruda, Čerin kod Čitluka, Hardomilje kod Ljubuškog).