Kako u nekoliko riječi opisati ljubav između čovjeka i psa. Nije to još nikome uspjelo, pa neće ni meni. Naša priča započinje prije četiri dana, kada naš sugrađanin Josip Kiridžija -Kiri sa svojim psom Reom kreće u uobičajnu šetnju Rujnicom. Rea je mlada njemačka ovčarka, znatiženja, zaigrana i privržena. U jednom trenutku ispred Ree iskoči muflon, i ona onako znatiželjna započne svoju utrku s divljom životinjom i ne sluteći da bi je ta utrka mogla stajati života. Kako je Rea otišla iz Josipovog vidokruga, Josip započinje užurbanu potragu. Na dozivanje se nije odazivala. Do kasno u noć Josip je tražio svog psa. Senzibilizirao je javnost i službe. U potragu su se uključili prijatelji, članovi GSS-a i Josip, kojemu se život u tri dana pretvorio u pakao. Potraga je trajala četiri dana i tri noći. Josip je Reu sanjao, kaže, kako ga doziva iz jedne škrape. Mnogi su Josipu prognozirali tužan završetak priče, međutim, mladi momak iz Momića, Duje Plećaš, odličan poznavatelj Rujnice, u škrapi je pronašao iscrpljenu, ali živu Reu. Duje , koji je ujedno  službeni trener pasa, Reu je izvukao iz škripa te je sretnu vijest prenio našem Josipu. Josip je jutros krenuo na posao, ali nije mogao raditi. U momentu lijepe vijesti nalazio se na Rujnici, tako da se susret Josipa i Ree dogodio brzo. Tu vrstu sreće se ne usudim prepričavati. Tko ima psa, zna o čemu pišem. Ova priča imala je sretan kraj. Dok ovo pišemo, Josip sa svojom Reom šeta po nasipu na Koševu. Dobit ćemo slike jednog sretnog sugrađana i njegove vjerne prijateljice , čija je priča sa sretnim završetkom meni uljepšala dan.

Nino Erceg

Duje Plećaš i Rea par minuta poslije pronalaska negdje na Rujnici