Ona je beskompromisna, britka i kreativna. Svoju životnu radost i energiju pretvara u prava mala umjetnička djela. Izrađuje nakit kojeg često nose poznate osobe iz javnog života. Ona je Tina Ključe-Mihaljević i mi ćemo joj danas postaviti nekoliko pitanja!

Je li vam izrada nakita hobi, ljubav ili dodatni posao?

Za mene je izrada nakita, u prvom redu hobi i ljubav. Nekako idem u tom smjeru da to tako i ostane, da to bude aspekt života u kom se nikad ne mora. Znate na što mislim? Ako mi se izrađuje - izrađujem, ako mi se ne izrađuje - mirujem.

S obzirom na obveze, stres i sve ono što život servira, mislim da je pametno imati nešto što nas veseli i ispunja, i što nam na koncu dođe kao neka terapija. To je za mene izrada nakita.

Gdje crpite inspiraciju?

Iza mene i mog rada nema tečajeva ni online tutoriala, već samo moja mašta i potreba da se izrazim. Inspiracija nije nigdje drugo nego u nama, u svakodnevici s kojom se susrećemo. S obzirom na medije kojima se izražavam, a to su tkanine svih vrsta i uzoraka, boje su ono što me pokreće. Njihov nevjerojatan sklad u prirodi i svijetu koji nas okružuje posluži kao nekakav okidač, dovoljan da me pokrene.

Koje materijale preferirate?

Ogrlice su ono s čim sam počela i čemu se vraćam. Bude tu i naušnica i cvjetnih obruča za kosu, ali ogrlice prednjače. Ove osnovne modele izrađujem od pamučnih tkanina. Kod izrade konopa, pak, bilo bi dobro da u tkanini ima i mali postotak elastina pa da sačuvam zglobove za naredne godine.

Kod ovih svečanijih modela najdraži mi je muslin. Bude tu i svile, satena, tafta, čipke i tila, ovisno o tome koji efekt želim postići. ali sad kad me već pitate i meni je samoj jasno da muslin baš preferiram.

Je li ljubav prema umjetnosti obiteljska crta?

Da, izgleda da je ljubav prema umjetnosti obiteljska crta. Odrastala sam u takvom okruženju i od ranih dana bila izložena svim oblicima umjetnosti. Gledati oca gdje slika, majku gdje stvara ili naprosto popratiti sve kazališne probe na kojima su oboje sudjelovali, ili biti pasivni sudionik likovnih kolonija na koje se redovno odlazilo, to je za mene bilo sasvim normalno -uživati u tuđem stvaranju i stvarati. Vidim, i danas većina nas u našoj familiji ima tu neku potrebu umjetnički se izraziti, netko manje netko više, i to mi je drago.

Nino Erceg