Naš sugrađanin fra Ivo Rastočić kazati će svoju Mladu misu u nedjelju 26. srpnja u 10 sati u crkvi sv. Ante na Dubravici. Fra Ivo nam je otvorio srce i  u najkraćim crtama dočarao nam je svoj put od  Torcidaša do fratra.  Evo što nam naš dragi fra Ivo Rastočić kaziva:

'Ja sam fra Ivo Rastočić i rođen sam 23. siječnja 1983. godine u Metkoviću. Dijete sam pjace, našeg parka. Osnovnu školu završio sam u Metkoviću. Ekipa me je povukla u jednu srednju tehničku školu, gdje me je više oblikovalo društvo. Kroz taj period svog života dokazivao sam se drugima. Nisam se dokazivao Bogu i sebi, nego sam radio što svi rade. To me nije ispunjavalo. Kroz srednju školu sam počeo ići na utakmice Hajduka i bio sam aktivni član Torcide. Život je išao svojim tijekom. Bavio sam se nešto malo i politikom, bio sam kolumnist nekih političkih portala. Te kolumne bile su mi također ponajviše dokazivanje drugom i stvarao sam krivu sliku o samom sebi. Političko opredjeljenje koje sam zagovarao bilo je domoljubno i demokršćansko. Znalo bi me iznenaditi prilikom predstavljanja, da moje ime drugome ne govori ništa. Imao sam uistinu potpuno krivu sliku o samome sebi. Tako je život išao do moje 26. godine do jednog putovanja u Zagreb na jedan politički sastanak. Poslije sastanka završio sam u bazilici Srca Isusova, gdje se nalazi grob blaženog Ivana Merza. Na tu misu nisam mislio otići, ali otišao sam. Ispovjedio sam se te sam pitao svećenika, gdje je grob Ivana Merza. Grob se nalazio neposredno uz ispovjedaonicu. Nešto me tada pogodilo te sam preklečao cijelu svetu misu. Poslije toga sve prestaje biti isto. Vratio sam se u Metković i napustio sam dotadašnju kolotečinu. Dugo sam razmišljao unutar vlastitog doma, prestao sam izlaziti vani, dao sam otkaz u firmi, prestao sam se baviti politikom, prestao sam ići na utakmice. Metković je mala sredina i počinje priča kako sam poludio, eno ga drogira se, možda je nekome dužan novac. To je dobro opisao Hari Rončević 'Smija dice gospodske i pravde malomišćanske' u svojoj pjesmi 'Mulac'. Jednostavno je u meni neka vatra gorila. Kroz razgovore i molitvu i hodočašća u Međugorje i Sinj ta je vatra bivala sve jačom i jačom. U mojoj 28. godini života u Metkoviću su na župi bili fra Petar Gulić, pokoj mu duši, fra Lukica Vojković i đakon fra Kristijan Perković, sada župnik u Stablini. Oni su me odlično prihvatili, pored priča koje su kružile gradom. Uslijedila je godina dana Imotskoga, godina dana Visovca, gdje mi je bilo teško, jer sam ja u Metkoviću bio dosta aktivan kroz Torcidu, maškare, politiku, sudjelovao sam u javnom životu. U Visovcu me je mučila zatvorenost, ali pomogle su mi kolege koji su došli iz sjemeništa. Tu sam vidio da je Crkva jedno zajedništvo, jedno prožimanje, kao brak, obitelj. Gdje nema uzajamnog poštivanja i razumijevanja, nema ni skladnog braka. Njihovi poticaji dali su mi snagu da izdržim. Uistinu, Sv. Franjo te uhvati i ne pušta. Završio sam 5 godina fakulteta teološko- filozofskog usmjerenja, a diplomirao sam na temu 'Utjecaj platonizma na filozofsko teološku misao Josefa Ratzingera Benedikta XVI.' kod profesora fra Ante Akrapa. Redio sam se za đakona u crkvi sv. Nikole u Metkoviću, redio sam se za svećenika u Splitu, đakonski praktikum sam obavljao u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu, a sad idem u župu Gospa van Grada u Šibenik gdje je župnik fra Filip Milanović, koji je bio u Metkoviću devedesetih godina.
Jednostavno, vidim da je to i da se ne dokazujem više drugima, nego u punoći živim život svećenika.
U nedjelju u 10 u crkvi sv. Ante na Dubravici govorit ću mladu misu, a poslije toga proslava je u gradskom parku i ispred hotela. Naglašavam da ćemo se pridržavati epidemioloških mjera. Ovo će biti prva mlada misa govorena na Dubravici ' - otvorio  nam je dušu fra Ivo Rastočić.

MetkovicNET