Čvrsta, vrijedna i optimistična gospođa Ruža Franković sa svoje 92 godine života može biti primjer svima. Ova ljubazna gospođa gotovo svaki dan radi u svom vrtu, ona bi rekla , uživa u svom vrtu, u kojem nema što nema. Da, nema travke, jer gospođa Ruža vrt održava besprijekorno. Koji je njen recept za dugovječnost.

Gospođo Ruže, što nam možete reći o svom životu ?

Rođena sam u mnogoljudnoj obitelji Popović. Svi moji rodili su se u Dobranjama, a ja sam prva rođena na Kladi 1928. godine. Otac mi je bio seoski zidar. Vrijedan i dobar čovjek, gradio je kuće i radio na polju. Majka je odgajala nas sedmero djece. Na žalost, majka i otac su rano umrli..

Kako ste upoznali supruga?

Moj suprug Gašpar bio je  vozač. S Pelješca je došao u Metković voziti kamion. Prevozio je ljudima prema potrebi. Zatim se zaposlio u Domu zdravlja na hitnoj do mirovine. Mi smo se ovdje upoznali i vjenčali smo se 1948. godine. Stanovali smo kao podstanari. Muž je dobio poziv iz Autojadrana u Splitu te smo u Splitu proveli neko vrijeme. Nismo mogli dobiti stan. Onda smo se vratili u Metković i na Unki kupili teren za kuću. Dok smo kuću gradili stanovali smo u moje sestre na Kladi.

Onda su došla djeca ?

Rodila se moja Mirjana i Živka. I tako život teče. Puno puta nismo ni imali, košto imamo sad.

Toliko u vama ima optimizma i snage. Odakle crpite snagu?

Ovako ću vam kazat, nikad nisam tražila nemoguće. Muž je radio, ja sam bila s djecom. Uvijek sam u životu gledala pozitivno. Nije mi bilo ništa teško. Sretna sam s mojom djecom i svojom unučadi i praunučadi.

Kad ste ostali bez supruga?

Prije par dana napunilo se punih 24 godine otkada mi je muž umro. Razbolio se, liječio u Splitu i umro.

Vi ste još vitalni. Koji je recept, hoćete li nam odati tajnu dugovječnosti ?

Ja sam uvijek bila zadovoljna s onim što smo imali. Volim raditi i kretati se. Pozitivno razmišljam. Unučad i praunučad rado dolaze kod mene. Ja u šali kažem, koda sam ih ja rodila. Vjerojatno je tu nešto i genetike. Treba znat prihvatiti život. Učiniti ono što možeš i biti pozitivan. Volim i razveseliti druge. Još uvijek rado kuham, razveselim drage prijatelje kolačima za slavlja. Malo čovjeku za sreću treba. Veselim se svakom danu. Pokretna sam, još uvijek pomalo kopam i u vrtu imam svega. I što bi čovjek od života više poželio.

Hvala ovoj izrazito dragoj i ljubaznoj osobi na ugodnom razgovoru i želimo još puno lijepi trenutaka u njenom životu.

Vrt bake Ruže opjevao je naš poznati pjesnik, akademik Luko Paljetak, nazvavši ga Rajskim vrtom.

Nino Erceg