Na put smo krenuli u subotu 18.11.2023., lagano i opušteno uz buru koja nas je pratila sve do odredišta i našeg prenoćišta u planinarskom domu "Toni Roso", Vošac na 1422 m n/m, gdje nam je pokazala svu svoju snagu.
Hrabro smo se uspeli do našeg Vošca a pogled je teško opisati riječima, veliko plavetnilo i ljepote na dlanu i jedan od ljepših zalazaka sunca.
Osvanula je sunčana nedjelja i pročistila nebo i naše misli a pogled s Vošca na izlazak sunca i okolna panorama bila je malo reći predivna.
Tolika ljepota čovjeka naprosto ostavi bez teksta.
A mi?! Mi smo morali krenuti za ciljem, u svoj pohod na Sv. Juru. Bura se umirila. Samo povremeno se javljala a sunce nas je nagradilo za još jedan lijepi dan u prirodi i na planini.
Hodajući tako stazom oko je uživalo nad tom ljepotom i bojama jeseni, predivnim tepihu satkanom od lišća raznih boja i oblika, nježno nam je šuškalo pod nogama. Malo leda bi ponekad prekinulo tu idilu, samo da nas podsjeti na kojoj visini hodamo.
Nakon tri sata stigli smo na Sv. Juru.

Sv. Jure sa 1762m n/m je drugi vrh u Hrvatskoj. Na vrhu se nalazi televizijski odašiljač i zgrada za telekomunikacijske uređaje te crkvica Sv. Jure koja je podignuta 1968. G. a sigurno je postojala još od 12. stoljeća. Crkvica je obnavljana u više navrata.
Sa vrha se pruža pogled na bezbroj razbacanih vrhova velebnog Biokova, koji je u isto vrijeme surov i predivan i tako ogroman. Kada se zađe unutar Biokova tek tada se shvati kolika je ta planina velika uistinu i gdje smo mi u odnosu na tu planinu.
Vrativši se na početnu točku našeg pohoda dočekali nas vjerni prijatelji konji, predivni i željni druženja a mi kao dobro gosti donijeli im koju voćku koju su tako slasno smazali.
Predivno iskorišten dan. Hvala prirodi!

Maja Tošić