Već davno je odluka pala da HPD Metković društvo malo ide posve dijagonalno, sa juga na krajnji sjever.
Naše šarenilo i more zamijenili smo zelenilom da bi u Zagorje naše stigli.

Destinacija naša bijaše Lepoglava a cilj Ivanščica, Ivančica ili Ivonjščica i okolne ljepote.

Otkud naziv Lepoglava? ( a ja mislila bila neka lijepa glava)
Sljedbenici Sv. Pavla, pavlini došli su oko 1400.g kada se spominje ime grada Lepoglava, što se vjerojatno odnosi na grad na brdu.
Iako je Lepoglava poznata po najvećoj i najstarijoj kaznionici, možda je manje poznato da je u Lepoglavi otvorena prva gimnazija u Hrvatskoj a također se ne smije zanemariti da je to grad poznat po čipkarstvu.

Umorni i gladni pođosmo do kleti "Grešna pilnica", skrivena od zaborava, vjerno nas vraća u ne tako davna doba, naših starih, gdje je uz naporan rad i molitvu, uz gozbu plodova ruku vrijednih, vino dušu grijalo.

Hrana dobra a vino još bolje, brzo nas odjenulo u neko novo veselo ruho
Opušteni, nadasve nasmijani i sretni zaplesali smo da bi život slavili.

Bregi i zelenilo uz vino učinilo nas posve ushićeno.
Tako osnaženi u subotnje jutro krenusmo u pohod Ivančici. S obližnjeg parkinga krenuli smo makadamom korakom laganim do mnogobrojnih staza koje vode do vrhani sami nismo znali koja je prava i što nas toliko veže i privlači da tu planinu iz ljubavi prijeđemo od sjevera do juga da je zagrlio objeručke.
Mi smo bili malo umorni a Ivančica jako sretna što smo joj došli. Nije nas htjela pustiti lako iz naručja svoga. Ugostila nad ona lijepo ali da se previše ne naviknemo, pođosmo mi dalje, da zaokružimo i ovaj drugi dan ništa manje drag .
U nedjeljno sunčano jutro krenusmo u posjet Trakošćanu baš u listopadu. Dvorac je to dobro znan i za oči blagdan. Ne zna se tko ga je izgradio ali punih 400 godina bio je u vlasništvu obitelji Drašković to prelijepo barokno zdanje.
Nakon dvorca slavnog pošli smo do Marije Bistrice najvećeg marijanskog svetišta u Hrvatskoj. Obišli smo predivnu crkvu Majke Božje Bistričke i okolne sadržaje.
Ako je netko davno bacio sjeme a mi smo plodovi, budimo i mi dobri prema zemlji da ona opet rodi ovolikom ljepotom, ostavimo u zalog nešto onima koji dolaze jer i mi smo nešto zatekli kad smo ovdje došli.
Poneseni predivnim utiscima viđenog i doživljenog, uvijek i iznova zaključujemo koliko je naša "Lijepa" uistinu lijepa u svoj svojoj raznolikosti.