Danas smo lagano, uz jutarnju kavicu porazgovarali s učiteljicom u mirovini Vinkom Miletić.

Gospođo Vinka, da se ponovno rodite, biste li opet izabrali poziv učiteljice?

Još kao mala govorila sam majci kako bih željela postati učiteljica. Kad je došlo vrijeme za to, upisala sam u Mostaru učiteljsku školu i uspješno sam je završila. Uvijek sam bila znatiželjna i to mi je pomoglo da kroz čitavo svoje školovanje budem odlična učenica.

Predavali ste 45 godina. Kome je lakše, današnjim učiteljima ili vama?

Danas je znanje dostupnije. Tu je internet, kopirni uređaji, projektori. Znate, prije se učitelj morao snalaziti. Da bi učeniku predočio sliku, morao ju je nacrtati. Taj dio je lakši. Sam poziv učitelja ostao je isti. Taj posao treba voljeti, jer nije lagan. Treba mu se u potpunosti posvetiti.

Što bi savjetovali mladim učiteljima ?

Prvo što učitelj mora uspostaviti u razredu je red. Podrazumijeva se da učitelj treba biti djeci autoritet. On se postiže tako da učitelj mora biti za svaki sat dobro pripremljen. On je primjer djeci i po viđenju djeteta, učitelj je taj koji daje znanje. Iz toga se zaključuje da učitelj sve zna. To je jako bitno, djeca moraju vidjeti učitelja kao nekoga tko sve zna i to želi prenijeti na učenike.

Jeste li imali ikakvih problema u dugogodišnjoj učiteljskoj, odnosno prosvjetnoj karijeri ?

Problemi su dio svakodnevnice, ali osobno nisam imala velikih problema. Dobro sam se nosila sve ove godine rada. Posao i kuća. Odnosno obitelj, bile su mi glavne preokupacije. Uspijevala sam privatne probleme ostaviti kući, a u razredu sam se posvetila učenicima.

Nedostaje li vam učionica i vaši učenici?

Ne kaže se uzalud jednom učiteljica, uvijek učiteljica. Čujte, nedostaje, a moje učenike pratim koliko stignem. Drago mi je čuti kako napreduju. Mnogi su danas odrasli ljudi i imaju svoje obitelji i djecu. Drago mi ih je sresti, a vidim da je obostrano.

Od ove godine 74 škole kreću s eksperimentalnim programom. Da ste ministrica, što bi vi promijenili ?

Promijenila bih sigurno tri stvari. Smanjila bih broj učenika u razredu na maksimalno 22, olakšala bih školsku torbu, jer nositi 12 kg na leđima nije lako te bih smanjila obujam gradiva. Djeca trebaju stjecati znanje za budući život i zadržati ga, a ne učiti za ocjenu i zaboraviti za par dana što su učili.

Hvala Vam gospođo Vinka i uživajte u zasluženoj mirovini.

Nino Erceg