Naš Metkovac Filip Majić, magistar je  kineziologije koji posjeduje UEFA A licencu odnedavno je kondicijski trener nogometaša Ivana Perišića. Postavili smo našem Filipu nekoliko pitanja:

Koji je Vaš trenutni profesionalni angažman?

Nakon odlaska iz Metkovića i angažmana na Cipru, posljednjih 8 mjeseci radim kao kondicijski trener našeg reprezentativca Ivana Perišića.

 Kako vidite trenutno stanje sporta u Metkoviću?

Aktivno pratim događanja većine sportskih klubova u gradu i ono što se vidi na prvi dojam je ogroman potencijal koji imamo. Ne mislim pritom samo na talent i sportski gen koji smo velik broj puta dokazali, nego i bogomdane uvjete za dovesti kvalitetu izvedbe i funkcioniranje sporta na vrhunski nivo. To je ono što nam je prednost u odnosu na većinu gradova, samo ih treba koristiti, kvalitetno održavati i konstantno ulagati. Prioritet u svakom Sportskom klubu moraju biti djeca, njihov kvalitetan razvoj i usmjeravanje.
Rezultat je također taj radi kojeg će mnogo ljudi povezati Metković sa sportskim uspjesima. Ne mislim samo na plasmane naših sportaša u sportskim natjecanjima, nego i veliki broj onih koji su sportski razvoj započeli u Metkoviću, a poslije ostvarili snove i napravili vrhunske karijere. Dobre stvari u gradu rade klubovi i udruge poput lađara, karatea, veslača, biciklista i drugih, te se pokušavaju nametnuti na sportskoj karti i svi ih trebaju podržati u skladu sa mogućnostima. Osim pozitivne priče ONK Metkovića, u timskim sportovima trenutno ne zadovoljavamo kriterije koje su nam nametnule starije generacije. Ne mogu reći koji su razlozi, ali mogu reći da jedino kvalitetnim i kontinuiranim radom s kvalitetnim i stručnim ljudima možemo vratiti ugled koji smo imali. Za to su potrebni ambiciozni entuzijasti, kojima nije problem cijele dane provoditi na igralištu ili dvorani. U Metkoviću ih ima i uvijek je bilo. To je smjer kojim bi sport trebao ići, imati viziju i cilj. Moje je mišljenje da treba težit profesionalizmu u većini sportskih kolektiva.

Što biste predložili kako bi Metković dobio još veću prepoznatljivost na sportskoj karti Hrvatske?

Iako sam već neko vrijeme izvan Metkovića, sigurno je da ima boljih poznavatelja trenutne situacije. Promatrajući sa strane, ono što konkretno mogu predložiti je da se poboljša suradnja i komunikacija između različitih klubova, gdje će svaki odnos imati višestruko pozitivan učinak na djecu i njihov razvoj. Zamislite kako bi djeca koja naprimjer treniraju nogomet dobro reagirala, da jednom tjedno odu na rukomet, karate, veslanje ili obrnuto. Ili da se klubovi organiziraju i podrže jedni druge na barem domaćim natjecanjima. Sigurno je da bi se sportski duh grada probudio, a s tim i sve ostalo. Bitno je da svi „pušemo u ista jedra“. Također imamo neograničen potencijal za razvoj sportskog turizma u vidu organiziranja natjecanja, provedbe offseason i pripremnog perioda za većinu sportova. Svim sportašima koji nam dolaze u goste, u bilo kojem sportu, uvijek je drago i lijepo doć u Metković. To su odnosi koje treba njegovati i koristiti.
Marketing i ono kako prezentiramo naše uspjehe prema vani, također utječe na sportsku sliku grada. Smatram da sportaši koji su nas i naš grad predstavljali u najboljem svjetlu i donosili odličja s Olimpijskih igara zaslužili da se nova i lijepa Gradska sportska dvorana preimenuje u čast metkovskim olimpijacima ili da olimpijski krugovi krase jedan od novih kružnih tokova. Ti sportaši su to zaslužili. U razgovoru kada dođe na temu od kud dolazim, često spomenem da kao mali grad imamo 7 olimpijskih medalja i naglasim neke sportaše koji su napravili značajne rezultate na svjetskoj razini. Bilo bi lijepo vidjeti njihove slike i ono što su u karijeri ostvarili na nekom od gradskih šetališta.

Što biste preporučili mladim sportašima koji su na početku svoje sportske karijere?

 Mladima bi preporučio da sanjaju, jer ne možeš ostvariti ono što ne možeš zamisliti. Naravno uz to idu neizmjerne količine žrtvovanja, odricanja i ulaganja u sebe. Život u vrhunskom sportu je san mnogih, ali rezerviran je samo za najbolje. Kako bi dostigli rezultate 5% najboljih, trebaju raditi 95% onoga što drugi ne žele. Naglasio bih i da ne gledaju sport samo kroz sliku njima dostupnih informacija kojima ih svakodnevno bombardiraju, nego da u sportu uživaju i iz njega izvuku ono najbolje u vidu stvaranja pozitivnih navika, poznanstava, prijateljstava, svjesnosti o zdravom tijelu i ostalim benefitima koji će im u životu biti od velikog značaja. Savjetujem im da se svakodnevno uspoređujte sa sobom, ne s drugima i sve će krenuti naprijed.

Nino Erceg