Najpoznatiji hrvatski boem i virtouz književne riječi Tin (Augustin) Ujević rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Nakon završene gimnazije u Splitu dolazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju filozofiju i estetiku.

Godine 1909., za vrijeme studija, objavljuje prvu pjesmu Za novim vidicima. Mentor mu je u početku bio A. G. Matoš, ali su se kasnije razišli te ga je Tin često kritizirao u polemikama.

U političkom smislu Ujević se u mladosti isticao kao pravaš i zalagao se za samostalnost Hrvatske izvan Austro-Ugarske, a nakon Prvog svjetskog rat gorljivi je pristaša ujedinjenja sa Srbijom. Nakon ujedinjenja ubrzo se razočarao u novu državu te se posvećuje poeziji. Posebno je bio razočaran kada je njegova zbirka Kolajne, koju je napisao na hrvatskoj latinici, tiskana u Beogradu na ćiriličnoj ekavici.

Razočaran svakodnevnicom Ujević se odriče pristojnog građanskog života te živi osobenjački i boemski provodeći dane u kavanama i gostionicama. Do Drugog svjetskog rata objavio je antologijske zbirke Auto na Korzu i Ojađeno zvono. Nakon rata komunističke vlasti zabranile su mu javno djelovanje pa je neko vrijeme radio kao anonimni prevoditelj. Tek 1950. godine, zaslugom Jure Kaštelana, izlazi mu zbirka pjesama Rukovet kojom se predstavlja novom naraštaju čitatelja. Svojom posljednjom zbirkom Žedan kamen na studencu (1954.) potvrđuje vodeće mjesto u hrvatskom pjesništvu. Osim legendarnih pjesama Ujević je je pisao i zapažene eseje.

Tin Ujević preminuo je 1955. godine. Iako za života nije dobio nijedno književno priznanje njegovim imenom nazvana je najveća hrvatska književna nagrada. Spomenici njemu u čast podignuti su u Imotskom, Vrgorcu i Zagrebu.

piše: Dražen Krajcar