‘Grad, žena kamen…’ naziv je izložbe slika autorice Ivanke Mileve Ivas koja je otvorena večerasu Galeriji Gradskoga kulturnog središta.

Organizator izložbe je Ustanova za kulturu i sport Metković, a omogućena je sredstvima Grada Metkovića.

Zaljubljenost do opsjednutosti milenijskom povješću Trogira i stalna prisutnost blagog, nostalgičnog ženskog lika, tog duboko misaonog bića u čijem pogledu osjećamo proživljavanje minulih stoljeća su karakteristike Ivankinih umjetničkih djela.
U gluho doba noći, kada vjekovni grad sniva, budi se njen slikarski naboj obogačen sadržajem bujne prošlosti Trogira. Ivanka slika neumorno, zadirući u srce legendi nacionalnog bića svog naroda, njegovih predaka. Obogaćuje platno gustim ali prividno mekim dodirom kista. Slojevitim nanosom toplih tonova otvara blagi prodor prostora pritajene vedrine i razdraganosti.
Ivanka Milena Ivas je slikarica trogirskih legendi. Prenosi ih na platna velikih dimenzija s razradom motiva poput složenih rečenica, koje nose realističku uvjerljivost, inspirirane rukopisom umjetnice. Ona ne zazire od širokog prostora da bi nešto više kazala o neprolaznosti postojanja što uranja u smiraju modrih, velikih i vlažnih očiju ženskog zagonetnog lika.
Snažno doživljavanje vremena potvrđuje se kroz autentičnost i uvjerljivost djela. Traganjem za harmonijom unutar sebe dolazi do spoznaje slikajući vlastitu likovnu cjelinu.
Ivanka Milena Ivas izgradila je svoj tip figuracije likova zatvorenih karakterističnom siluetom, marno njegujući svaki segment djela gustoćom namaza. Ta figurativnost je prikaz snage, energije iskonskog bljeska života i upornosti, ali i divljenja pred ljepotom. Stvaralačkim žarom izražava se jasno i čitko, a nama ostavlja dovoljno prostora za razmišljanje o bogatoj kulturnoj baštini Trogira. Poseban trag ostavlja njen bijeg u prošlost, njeno likovno reagiranje na strahote domovinskog rata. U slikarskom vapaju očituju se genocid, vandalizam, progon i surovost agresije. Preko zgrbljenih leđa Radovanovih Telamona što nose teret kršćanske civilizacije naziremo poruku. Upravo na ovim prostorima vjekovima se branila civilizacija. Ovi motivi postaju univerzalni za sve strahote, zbjegove i stradanja Hrvatskog i Trogirskog puka, kroz duga stoljeća, što su sticajem okolnosti svoje tragove usjekli upravo na ovom dijelu hrvatskog juga.
Slikarica na sigurnim temeljima gradi osobnu likovnu viziju gdje ne izostaje originalni kreativni čin. Optimizam i vedrina su sastavni dio njene osobnosti, njene postojanosti, njenog senzibiliteta prema ljudskosti.
Mirnoćom boja iskazala je emocionalnost, sadržajima zanos, a vjerom da će u snovima naići na nove tragove „ čuvarice grada“ potvrdila je neogranićeni optimizam.
Sasvim je sigurno da pred sobom imamo umjetnicu profinjene tehnike i senzibilnosti duha koji meditira izvan postojećih slikarskih trendova , izgradivši osobni image, mimo klišea dalmatinskog slikarstva.Izvori: Paško Čule,akad.kipar; Mr. Stanko Geić; Mirko Slade – Šilović, pjesnik; Danka Radić,

prof. Dubravka Šešelj