‘Art is emotion’ naziv je izložbe slika autorica Snježane Đelmić, Dubravke Šešelj i Ane Filipović Utovac koja je večeras otvorena u Galeriji GKS-a Metković.  Izložbu je otvorila Nediljka Penović, prof. U glazbenom dijelu nastupila je Tonka Šiljeg uz glazbenu pratnju Zrinke Mijoč. Organizator izložbe je Ustanova za kulturu i sport Metković, a potpomognuta je sredstvima Grada Metkovića.

U autoricama:

ANA FILIPOVIĆ UTOVAC
Ana nam se ovaj put predstavlja akrilicima na platnu, ponegdje u kombinaciji s voštanom bojom ili grafitom, s prepoznatljivim rukopisom vidljivih poteza i slojevitih tekstura. Svojim djelima, u kojima apstraktne forme neprestano dodiruju figurativno, a figurativno izražava simboliku, snažnim ekspresionizmom, donosi reducirane kompozicije otvorenih i bezgraničnih prostora nabijenih energijom koja je gotovo opipljiva i čija je uloga ključna. Iako ne vidimo ljudsku figuru, sve je odraz čovjeka čiju prisutnost osjećamo jako i neposredno. Istodobno se pretvaramo u aktivnog sudionika promatranog krajolika, dijeleći sudbinu malih brodica ili cvjetova, koji i usred mnoštva naizgled istih, jasno iskazuju svoju samoću, ali i osobnost, hrabrost i egzistenciju u istoj toj samoći. Anini radovi odišu neposrednošću izraženih osjećaja. Ona hrabro bira slobodu stvaranja, neopterećenu predmetnim svijetom. Ana je slikarica instinkta, duboke emotivnosti koja bilježi stanja svijesti. U pročišćenim scenama i naglašenoj atmosferi čudesnih prostora, često monokromnih, sivih i mračnih tonova, odigrava se dramatika proživljene stvarnosti, ali i svijeta koji postoji na rubu sna i jave.

DUBRAVKA ŠEŠELJ
Motiv cvijeća javlja se u Dubravkinim radovima od samih početaka njenog umjetničkog stvaranja. Irisi, tulipani, makovi, kale… prisutni su u njenom domu, na odjeći, nakitu. Svojom osobitom vještinom i prepoznatljivim stilom, osmišljava kompozicije i kombinacije, jednako se diveći osebujnim listovima lopoča ili malim nježnim listićima maka, kao i rascvjetalim raskošnim cvjetovima perunika. Stoga, ova je izložba samo prirodni slijed njezinih umjetničkih istraživanja i otkrivanja ljepote. Dubravka je u svojim kompozicijama zaokupljena perfekcijom izvedbe realističnog prikaza. U njima su vizualni dojam i tretman motiva bliski estetici naglašenog preciznog crteža. U želji da ništa ne oduzme, stvarajući bogate tonske gradacije, kojima postiže glatke i nježne volumene savijenih ploha, ipak to čini s vidljivo naglašenom impresijom, istovremeno reducirajući i ističući bitno. Blago, difuzno svjetlo koje polagano putuje krhkim, svilenim laticama, nastavlja svoju putanju od lišća do uredno podrezanih stabljika koje se ritmički, nenametljivo iskradaju iz kadra te doprinose dojmu dinamike i lebdenja. Pozadina je u kompozicijama apstraktno geometrijsko polje podijeljeno tako da djeluje poput okvira ispunjenog bogatstvom tonskih valera. Oni su tako svojstveni Dubravkinom slikarskom rukopisu. Oni priču buketa ne prekidaju, nego je, baš suprotno, nadopunjuju i ističu.

SNJEŽANA ĐELMIĆ
Snježana se u svom dugogodišnjem radu bavi različitim tehnikama. Nema toga u čemu se nije okušala. Poznati su nam njeni crteži, slike, kamen, staklo, a znamo da zna zasukati rukave i upustiti se u renoviranje i preoblikovanje stare kamene gradnje. Ovom prilikom nas je obradovala izložbom reljefa nastalih fuzijom stakla. Pred nama su plitki reljefi postavljeni tako da daju projekciju i duplu sliku na zidu stvarajući igru svjetlosti u prostoru, a ta igra ovisi o kutu gledanja. Motive možemo svrstati u nekoliko grupa, a svi se bave snažnim osjećajima u različitim životnim okolnostima koje, uglavnom, nisu jednostavne. Osjećajnost je naglašena prirodom materijala, odnosno formi nastalih postupkom fuzije koja stvara mekoću, promjenjivost, upijanje boje i svjetlosti iz okoline, prelijevanje svjetlosti, igru sjena. One se mogu usporediti sa slikama sjećanja koje žive u nama, u projekciji našega mozga i koje se jave kad se stvore određene okolnosti za njihovo nastajanje. Sve to doprinosi dramatici teme koju Snježana obrađuje. Tako možemo prepoznati kišne scene, Ludu koja kreće na put, put koji predstavlja početak i kraj, odnosno vrtnju u krug, sjetne aktove i portrete.
Kao središnji dio izložbe ističe se rad imenovan Žica. Žica je nastala u fuziji stakla i njemačke bodljikave žice s dodatkom akrilne boje. Predstavlja današnju djecu koja bježe iz svojih domova, a gdje god dođu, dočeka ih žica i završavaju u kampovima i logorima. Otisak je to dječjeg lica i ruku, otisak djeteta koje pati, koje je anonimno i samo, u svojim snovima i željama nevidljivo i ničije. I nažalost, ovo je tema koju možemo prepoznati u svim nesretnim zbivanjima u današnjem svijetu.