Jutros je  Prirodoslovnom muzeju u Metkoviću otvorena izložba suvremenoga nakita pod nazivom ‘Rainbow window’ autorice Fani Nuić. O izložbi su govorile ravnateljica Prirodoslovnoga muzeja Metković Ivana Baće te akademska slikarica Dragana Nuić Vučković, ujedno i sestra gospodina Ive Nuića, supruga autorice izložbe. Evo što je o izložbi i autorici rekla akademska slikarica Dragana Nuić Vučković:

LJEPOTE ARAPSKE PUSTINJE U NAKITU FANI NUIĆ

Kreativnost autorice razvijala se iz posebnog životnog stila u zemljama Dalekog i Bliskog istoka, te ju je usmjerila na stvaranje za razne humanitarne projekte i aktivnosti u različitim medijima. Hobi slikanje na tekstilu, pletenje, izrada unikatnih ukrasnih predmeta i nakita bili su unutarnja potreba i radost stvaranja. Različite kulture, običaji, različiti ljudi i gradovi, uvijek su bili inspirativni i pokretački usmjereni na njezinu potrebu za stvaranjem, za opredmećenjem svih optičkih senzacija koje je doživljavala.
U originalnim ogrlicama rađenim 3 D pisaljkom utkala je sve ljepote arapske pustinje. Tiha i veličanstvena magična pustinjska prostranstva, bila su inspiracija za ove unikatne reljefne ogrlice, koje su naknadno dobile takvu namjenu. Pustinja, koja se smatra antitezom mora, istančanom promatraču nudi bogatstvo vizualnih izazova. Uvijek drukčija, suncem obasjana, i mjesec joj je prijatelj, i vjetar, priroda umjetnica u njoj stvara svekolike teksture u neobičnim svjetlosnim efektima. Nebo nad pustinjom je prekrasno, ružičasto, rumeno žuto, ljubičasto, nekada i zelenkasto ili celeste plavo. „Volim plavo“ kazivala mi je autorica o svojim senzacijama. „I pijesak priča, lagano šušti i pleše, stvara fantastične strukture, a narančasto-zlatan, ili ružičasto-sivkast, pun života kada ga kroz ruke propuštaš, kao da ti priča o postanku svega“. I razigrala se kolorističkim nitima svoje pisaljke gradeći male kompozicije kružnih i kvadratnih oblika, slojevite poput pješčanih dina, neke mobilne u spektru boja, i svaka sa svojom pričom koju je osmislila sama. I ne za ogrlicu, nego za materijalizaciju svojih percepcija, čudesnu raskoš boja koju je otkrila u igri svjetla s nebom i pijeskom pustinje.
Američki izumitelj i pustolov Robert Edison Fulton pustinju nije opisivao kao neplodnu, nego kao ljepoticu u svoj svojoj punoći, sjajnu i zrelu. Tako ju je doživjela i naša autorica. Njezine trodimenzionalne senzacije prenamijenjene u unikatne ogrlice priča su o osobnom emocionalnom iskustvu, intimnom doživljaju ljepote mističnih prostranstava arapske pustinje.
“Jednostavnost je srce svega. Ako pogledate pustinju, naizgled je pustinja vrlo jednostavna, ali je puna života, puna je skrivenih mjesta i ljepota je u tome što izgleda jednostavno, ali je složena na način na koji izražava dušu svijeta ili Boga." (Paolo Quello)

Dr.art. Dragana Nuić-Vučković