U palači Sponza ,21.ožujka 2023. godine, javnosti će biti predstavljena skupna izložba likovnih umjetnika pod nazivom „Tišina“. Održava se tijekom Korizmenog vremena, važnog za iskren odnos prema Bogu, te je sve u sakralnoj motivici.

Voditeljica postave izložbe je akademska slikarica Ivana Trostamnn, na čiji poziv za sudjelovanje se odazvala i Zorana Vekić prof.

Postavili smo joj nekoliko pitanja!

.Trenutno radite na ciklusu religioznog sadržaja „Corpus Mysticum“. Što  je za Vas vjera?

Moć u nemoći.

.Kada ljudima prenosite o vjeri i Bogu ,što Vam je najvažnije reći kroz svoju umjetnost?

Reći istinu o Njemu, a ona glasi da je Bog naš Stvoritelj. Da Ljubav dolazi od Boga, jer je Bog Ljubav.

Što je s onima koji nisu iskusili tu Ljubav? Hoće li doživjeti Vaša djela?

Tko nema iskustvo autentične ljubavi, jednostavno treba vjerovati da ima negdje bezuvjetna ljubav koja nas voli takve kakvi jesmo. Svojim se djelima  također dokazujemo angažiranom ljubavlju koja služi drugima.

Sloboda znači vjerovati?

Vjera je silna moć-poziv na  „DA“, kada znaš da nam se sve u životu događa po vjeri: na naravnoj i nadnaravnoj razini.

Je li sumnja sastavni dio vjere?

Sumnja može pročistiti našu vjeru. To je normalna pojava u procesu dozrijevanja vjere.

Kroz Vaša djela se osjećaju emocije. Pomažu li Vam u vjeri?

U kaotičnom svijetu destruktivnih emocija, meni se draže utapati u svoje emocije koje potiču duhovni razvoj. Zato ih mogu kroz likovnost impulzivno prenositi. One su mi jedino mjerilo protiv diktata civilizacije „užitka“.

Kada imate snažnu empatiju, imate i likovni opis ekstremnog intenziteta oslobođene emocije. To je ujedno i sugestivna bol njenog alkemijskog postupka „ SOLVE ET COAGULA“, rastvoriti i ponovno spojiti.

Staroj emociji,dati nove dimenzije.

Kako prepoznati sreću u takvoj umjetnosti?

To je mikroparadigma ljubavi i sreće, agitacije (ne)iskušanog, balansiranog odnosa mene s Utjelovljenom Riječju, da saživi u mom srcu i životu, te tako dobije potvrdu s mojim djelima!

Za kraj,s kojim umjetnikom osjećate bliskost u temama?

Najviše me sličnošću razmišljanja potiče pogled na  „Bijelo Raspeće“  Marca Chagalla.U sredini njegove kompozicije su ljestve, naslonjene na križ kao putokaz spasenju. Nasuprot crtežu je izvanredna "Meine tränen"( (Moje suze).

Posljednja strofa glasi:

Nosim svoj križ svaki dan.

Ja vođen za ruku i potican,

Oko mene spušta se noć.

Jesi li me napustio ,Bože moj?...

Pasija 1

Pasija 2

Pasija 3

Nino Erceg