Varijantom poetskog realizma, s prevladavajućom lirskom konotacijom, Julija i Augustin mjerom slikarske spontanosti interpretiraju karakteristična stanja i situacije juga upisanih u scene emotivne bliskosti. Dosljedni u tematici i tehnikama, to su uvijek akvareli i akril na platnu,te kombinirana tehnika.
U dalmatinskom krajoliku, analiziraju svoj odnos s prostorom i vremenom. Stilizirani oblici, s plohama zasićenima lazurnim namazima intenzivnih boja svojom emocionalnom toplinom nose ove slike. Odražavaju jednostavnost prikaza i doživljaja bogatstva i prirodnih kontrasta krškog krajolika u očima autora i gledatelja. Neopterećeni predrasudama, skrojili su pitoresknu razgledničarsku vizuru u preciznim kompozicijama samotnih pejzažnih vizura.Linearno čisti krajolici izranjaju iz mekog tona okera. Difuzno svjetlo daje im lakoću.
Gotovo geometrijski stilizirane kuće i seoski kameni kućerci uglavljeni su u precizne pejzažne situacije.Rahla smeđa zemlja stameno nosi nepravilno kamenje kuća i suhozida.Iz svega isijava dojam drevnosti.Struktura tla i neba susreće se poput živog bića. Grmoliko mediteransko raslinje odolijeva vremenu,otporno na sva godišnja doba. Difuzno svjetlo daje im lakoću. Mirnu trajnost! Zatišje!
Životinje u suživotu ambijenta otkrivaju intimu života u kojima se ne može skriti ljubav za genius loci,koji postaje ujedno genius patriae.
Ljudi u solilokviju matoševskom Samca. Neokrnjena stvarnost težačkog života. Zaustavljeni trenutak.
Smirujući i primirujući u lirskim prizorima ponekad djeluju nestvarno poput hipnotičkih sanjarija.
Teško je pobrojiti njihove sitne izmjene registra i razne modulacije poteza, kontraste različitog intenziteta i svjetla uklopljenih u tradiciju i duh svog zavičaja. Tautološki ih prezentiraju i valoriziraju sve ono što vide. Govore svojim slikarskim dijalektom, ne idu za tuđim impresijama i dalekim podnebljima.
Imaju talentirani autodidakt vjeran vlastitom instinktu, nervu i potrebi za slikanjem, a ne trendovskim ili žanrovskim ladicama.
Njihove slike nisu samo lijepe ili 'lijeporiječive', one prolaze tu plošnu interpretaciju, interveniraju, ne dopuštaju da naši vrijedni, a ugroženi aspekti običnog života ostanu nezapamćeni i da nestanu pod prijetnjom suvremenih promjena.Oni slikaju ono što nestaje!S njima smo tu - doma!
I jedno i drugo nude nam jak figurativni izričaj koji iznova stvara neumornu strast i zaraznu ljubav prema onome što ostaje. Iskonsko, vječno opuštajuće.

Izložba je u spomen hrvatskim braniteljima, a studeni je mjesec heroja. Augustin  se borio na Južnom bojištu , a Julija je  suosnivač HVIDRINE likovne kolonije.

MetkovicNET