Upči otvaranje izložbe profesorice Zorane Vekić  “Arte rencontre”, 20.listopada 2022. u Arheološko muzeju u Vidu postavili smo autorici nekoliko pitanja.

Kako je ova izložba nastala, koliko ste dugo na njoj radili, koje likovne narative donosi?

Ciklus “Arte recontre” pretočen u likovno – umjetnički izričaj došao mi je prirodno ,kao djelo moga duha i raspoloženja. Želja mi je bila biti “arheolog” izgubljenog vremena”.

Iz čega crpite inspiraciju ?

Slikajući ono što je meni važno.

Kako bi svojim riječima opisali radove ove izložbe, i što ona u svojoj cjelini predstavlja?

Zadaća ove izlože je da ponudim gledateljima kontakte kopije u izvornim silnicama muzeja, jednu slikarsku memoriju naronitanske baštine koja nikad civilizacijski ni kulturno nije zostajala za izvorištem. Da  joj  kroz  sadašnji trenutak  dopustimo  da nas preuzme, da doista živimo u njemu.

Kako je tekao  proces putovanja do  odluke -Narona?

Condicio sine qua non svakog umjetničkog pokušaja ili ostvarenja je da zamisao nastaje svojom prvom iskrom nadahnuća koja se rađa u dubini naše skrovitosti, u intimi. Odluka je bila u nutarnjoj  tišini.Tišina je drugo suzvučje moje naravi.

 Kako izgleda Vaš proces stvaranja slika, od ideje do realizacije?

Najvažniji dio stvaranja  je proces u kojem stvaram. To mi omogućuje odlazak u neku drugu dimenziju s mojim mislima, realizacijama, idejama… Sve zapravo počinje od neke ideje koja mi se stvori u glavi, Onda kad osjetim taj trenutak inspiracije  prelazim na platno i na tu seansu s bojama, bacam se na kreatorski, stvaralački dio i gradim tu ideju koju sam dobila.

Postoji li neka slika za koju Vam je trebalo jako dugo da je završite? I ako da, zašto?

Sad je pitanje koliko je to pojam “dugo” dugačak. Postoji nekoliko radova koje sam dugo stvarala od kad mi je došla ideja za njih, pa sam na njima imala i gradila nove ideje, i na kraju kad sam ih  završila jednostavno  shvatila da su idealna podloga za nešto novo i da na njih nanesem još boje, još novih slojeva, i dam im novi život. Meni je to predivan proces ponovnog rođenja novih ideja i novih djela.

Vašu aktivnost karakterizira svestranost – osim slikarstvom, profesor ste engleskog jezika u zvanju savjetnika,voditeljica ste županijskog stručnog vijeća za Engleski jezik za sve Srednje škole i Gimnazije dubrovačko-neretvanske županije, završili ste međunarodnu edukacuju za konzervatora i restauratora na Likovnoj akademiji u Splitu, predsjednica ste OMH u Metkoviću… Pomaže li  ta svestranost u umjetničkom napredovanju?

Svako korištenje bilo koje kreativne forme da komuniciramo s okolinom povezano je i s konstantnim napredovanjem i proučavanjem novih vidika.

Ali slikanje je ono što me opušta , i služi mi kao neki oblik smiraja, odmor od svega što radim – to je moje povezivanje sa sobom, moje vrijeme.

Koliko je umjetnost danas važna?

Ona je potreba za nečim što nam realnost i svakodnevnica ne pružaju. ..ali i poriv za nečim što će nas na jedan način obogatiti.Slikarstvo je osobnost.Čovjek sam.  

Novosti iz atelijera?

Trenutno završavam  vedutski krajolik nordijskih zemalja,koje su me na putovanju geološko morfološki potpuno osvojile.

Planovi?

Da ostanem u  najljepšem ateljeu na svijetu,gdje god da  se nađem- da slikam. Umjetnost ne poznaje mir(ovinu) nego stvaralaštvo.

Koji biste citat povezan s umjetnosti izdvojili za kraj?

„Tko hoće nešto učiniti nađe način, tko neće, nađe opravdanje.“ Pablo Picasso 

MetkovicNET