U nedjelju 4. srpnja ispred crkce Gospe Karmelske na Bagaloviću biti će predstavljena knjiga 'ŽUPA BAGALOVIĆ U SRCU NERETVANSKE KRAJINE' autora don Augustina Radovića i Marije - Maje Jerković. Tom prigodom postavili smo autorima nekoliko pitanja :
Don Augustin Radović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rođen je u Sinju 25. rujna 1974. godine gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije pohađao je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Teologiji u Splitu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu 2000. godine. Za svećenika je zaređen 25. lipnja 2000. godine u konkatedralnoj crkvi Sv. Petra Ap. u Splitu.
Prvu svećeničku službu župnog vikara vršio je u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću od 2000. do 2003., kada je imenovan župnikom župe sv. Stjepana prvomučenika u Grohotama na otoku Šolti. Godine 2006. preuzima župu Kraljice Mučenika Radun u Kaštel Starom. U ljeto 2011. godine ponovno se vraća u Neretvu kao župnik župe Karmelske Gospe u Bagaloviću.
Godine 2019. imenovan je župnikom župe Sv. Jakova St. Ap. u Cisti Velikoj i upraviteljem župe sv. Ivana Krstitelja Dobranje u Imotskom dekanatu, gdje se i sada nalazi. Uz svećeničku župničku službu kao kateheta predavao je školski vjeronauk u osnovnim školama: don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću, Grohote, prof. Filipa Lukasa u Kaštel Starom i u Kuli Norinskoj.
Ovdje bi se trebalo vratiti dvadesetak godina unatrag kad sam se kao svećenik prvi put susreo s Neretvom. Moja prva svećenička služba bila je služba župnog vikara u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću, Borovcima i Novim Selima. Ono prvo što mi je upalo u oko jest vezanost ovih ljudi uz tradiciju, uz crkvene svetkovine i pjesmu.
Ponovnim dolaskom u Neretvansku krajinu 2011. godine, sada u župu Bagalović susreo sam se sa mnoštvom tradicionalnih elemenata u liturgiji koji su Bagalovićani s ponosom njegovali i čuvali. Lijepa župna crkva i njen okoliš, slavlje župnih svetkovina, otvorenost i srdačnost ljudi bili su mi dodatni poticaj temeljitije uroniti u bogatu crkvenu baštinu ove župne zajednice.
U razgovoru s prof. Marijom Jerković, voditeljicom Mješovitog crkvenog zbora i voditeljem Pučkih crkvenih pjevača g. Milom Ćendom, kao i tolikim župljanima došli smo na ideju kako bi bilo zgodno sve zabilježiti, prezentirati i tako spasiti od prašine zaborava.
Ova knjiga je samo mali komadić u „mozaiku“ bogate duhovne riznice ove župne zajednice koja nam pomaže u očuvanju vlastitog identiteta ali nam je istovremeno i poticaj da, poput naših starih upiremo neprestano pogled „u Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere…“ (Heb,12,2).
Kršćanstvo je poput „kvasca“ oplemenilo dušu i srce neretvanskog čovjeka. Upravo živeći svoju egzistenciju na Božji način, u vjeri i od vjere u Isusa Krista koji je jedini „Put i Istina i Život“ (Iv 14,6), pretačući u svoje srce lijek spasenja ljudskog roda, rodila se bogata riznica duhovnog blaga oplemenjena posebnošću ovog podneblja čiji je plod originalni splet karakteristika u vjerničkom i kulturnom izričaju. Prebirući po događajima satkanim od suza, muke i nevolje i svega onog odveć našeg ljudskog, istovremeno protkanih radošću i ponosom, podizanih slavljem Otajstva, nošenih molitvom i pjesmom, duboko prožetih božanskim svjetlom Isusa Krista, otkrivamo kako je božanska Ljubav oblikovala brojna srca i duše vjernika ove župne zajednice kroz povijest. I to nas ispunja ponosom i nadom!
Sve zabilježeno u ovoj knjizi poticaj je ne samo župljanima Bagalovića, već svakom dobronamjernom vjerniku da upoznaju svoju prošlost, s ponosom je uzljube i njeguju i tako izgrade svoju budućnost na čvrstim temeljima vjernosti Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi. Posebno je to važno danas kad se svim silama sustavno nastoji iščupati temelj naše egzistencije, a to je katolički identitet. Zbog toga valja cijeniti sebe i svoje.
Za nas je uvijek bila i ostaje temeljna životna misao vodilja koju nalazimo na spomen križu pored ulaznih vrata župne crkve na Bagaloviću, a glasi: „ISUKRST BOG ČOVIK ŽIVE KRALJUJE VLADA“.
Ovo je uistinu prva knjiga koja je posvećena samo župi Bagalović, iako ne smijemo zaboraviti kako bez truda i doprinosa drugih autora ne bi bilo ni ove knjige.
Tu posebno valja spomenuti don Radovana Jerkovića, svećenika-mučenika, sina ove župne zajednice koji se prvi ozbiljnije pozabavio istraživanjima i poviješću Neretvanskih župa. Iako je njegova prerana smrt prekinula njegov znanstveni rad, ipak je ostavio duboki trag te je često citiran u znanstvenim radovima. Posebno je značajna njegova monografija o povijesti Neretvanskih župa koja je objavljena 2000. godine. Svakako valja spomenuti i radove fra Vjeke Vrčića, don Mile Vidovića i još nekih autora koji su se bavili poviješću i običajima u župi Bagalović.
Posebnost ove knjige je u tome što obuhvaća široki spektar prikaza svega onoga što čini župu Bagalović, od ukorijenjenosti u povijesnu zbilju do bogate baštine glagoljaških napjeva. Posebnu draž svakako daje i bogata arhivska građa, čiji je dio po prvi put upravo u ovoj knjizi obznanjen i prezentiran široj javnosti.
Ova knjiga plod je višegodišnje suradnje s mnogim pojedincima i ustanovama i kao takva sigurno je zahtijevala dosta vremena i truda. Kad se radi sa srcem onda to nije „trud umora“ već naprotiv, „truda odmora“ kroz čitanje arhivske građe i susret s tolikim dobrim ljudima koji su bili od pomoći.
I kad se sve uspješno privede kraju, ostaje radost i ponos. Radost što me Božja providnost dovela u Neretvansku krajinu i ponos što sam zajedno sa mojim Bagalovićanima dijelio „radost i nadu, žalost i tjeskobu“ (GS 1.) ljudskog života na zemlji, nalazeći utjehu u Otajstvu vjere u Isusa Krista. Upravo onako kako su to činili toliki svećenici i župnici kroz povijest.
Ljudsko srce, u biblijskom govoru, središte je ljudske osobe u kojem se čuva ono najdragocjenije: čovjekov identitet satkan od vjernosti Bogu. Živa i duboka vjera u Riječ koja je „tijelom postala,“ Isusa Krista nas je oblikovala i sačuvala. U želji da tako bude i nadalje, neka ova knjiga „Župa Bagalović u srcu Neretvanske krajine“ bude barem malim doprinosom.
Marija Jerković, (Maja) rođena u Metkoviću 27. kolovoza 1977. godine. Osnovu i srednju školu završila je u Metkoviću. U Mostaru na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru upisuje Glazbenu Umjetnost 2006-2011. Diplomirala je 15. prosinca 2011. na FPMOZ Sveučilišnog studija Glazbene umjetnosti smjer Glazbena kultura i etnomuzikologija te stekla akademsku titulu i zvanje magistrice glazbene umjetnosti. Od 2005. ravna mješovitim zborom Gospe Karmelske u Bagaloviću s kojim je nastupila u mnogim župama Splitsko-makarske nadbiskupije i šire. U rodnoj Župi sv. Nikole biskupa od djetinjstva bila je aktivna članica zbora koja je pomagala u sviranju i ostalim potrebama u Župi. Od 1994. godine aktivno sudjeluje u glazbeno-scenskim manifestacijama na području grada Metkovića i šire. Bila je aktivni član Kulturno umjetničkog društva Metković te KUD-a Župe Bagalović kao i Gradske glazbe Metković.
Od 2017. voditeljica je klape „Sv. Nikola Metković“ (Mješovita), u kojoj je aktivno i pjevala. Klapa je nastupila na mnogim festivalima i osvajala nagrade. 2017. klapa je osvojila nagradu „Dinko Fio“ za najbolju izvedbu najizvornije pjesme, i zlatnu plaketu u konkurenciji mješovitih klapa. Na festivalu klapske pisme u Posušju klapa je osvojila 2 mjesto žirija nekoliko godina za redom u kategoriji mješovitih klapa 2017. 2018. 2019. Na festivalu klapa dubrovačko-neretvanske županije u Blatu na Korčuli klapa osvojila drugo mjesto žirija. Od 2019. god. voditeljica je ženske klape „Arija“ iz Opuzena.
U Pastoralnom centru o. Ante Gabrića u Župi Sv. Nikole biskupa u Metkoviću 2. prosinca 2016. predstavila je knjigu „Crkvena glazba i običaji u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću“.
Zaposlena je od 2013. u Osnovnoj glazbenoj školi Metković i Osnovnoj glazbenoj školi Opuzen kao učiteljica solfeggia.
Prva knjiga koju sam objavila 2016. god. nosi naslov „Crkvena glazba i običaji u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću“, donosi pregled običaja, napjeva, pučkih pobožnosti za vrijeme korizme i Velikog tjedna te sprovodne napjeve i Pučku misu.
Potaknuta prvom knjigom rodila se ideja da zapišem napjeve župe Gospe Karmelske u Bagaloviću s ciljem očuvanja tradicijskog pučkog nasljeđa. U razgovoru i dogovoru s don Augustinom započeli smo pisanje knjige Župe Bagalović.
S obzirom da više godina vodim mješoviti zbor u župi Bagalović, i završetkom studija Glazbene kulture i etnomuzikolgije sve više sam počela uočavati glazbenu tradiciju koja ova župa obiluje. Svjesni činjenice da ono što danas naši pučki pjevači pjevaju ako se ne zapiše i ne prinese na mlađe naraštaje brzo će otići u zaborav krenula sam u istraživanje i zapisivanje. Tako sam svoju ljubav prema glazbi i radu na terenu, prenijela na stranice ove knjige i nadam se barem djelomično pomogla da Župa Bagalović očuva tradiciju koja je zasigurno vrijedna pažnje. S toga knjiga je kako za župu tako i za župljane mogu slobodno reći važna kako u povijesnom djelu koji je istražio don Augustin i po prvi put iznio nove podatke iz povijesti župe, tako i u glazbenom smislu gdje će mnogi zapisani napjevi biti sačuvani od zaborava.
Radeći na terenu i pišući stranice ove knjige često puta mi je pala misao na pamet trnjem do zvijezda. Iz ovoga možemo zaključiti da nijedan rad pogotovo rad na terenu, transkribiranje, povijesna istraživanja nisu jednostavna i ne prolaze bez teškoća ali na koncu kada se knjiga uzme u ruke sve ono prije pada u zaborav, a plodovi rada na kraju nam kažu da je ipak sve vrijedilo.
Nino Erceg