Stvarati u čast prijatelja, mog dragog profesora Nikole Vučkovića rezultiralo je ovim ciklusom pod nazivom ZNAKOVI. Naime, to je hommage njemu, produktivnom umjetniku i istraživaču, izvrsnom pedagogu, velikom čovjeku i istinskom prijatelju koji se uvijek nesebično davao u sve 24 godine našeg prijateljstva. Bila sam jedina studentica, uz još četiri kolege, u klasi prof. Vučkovića prve generacije studenata na ALU Široki Brijeg, smjer kiparstvo. Imali smo uvijek konstruktivne razgovore o umjetnosti, a prof. Nikola bi neobičnim pedagoškim metodama uvijek znao izvući ono najbolje „iz mene“ u vrijeme studija, a i kasnije nakon studija, kao prijateljici i članici ULU En face koju je osnovao. Djelovanje u toj udruzi mi je uvelike pomoglo u umjetničkom sazrijevanju i rastu uopće. I danas sam, godinu dana nakon profesorove smrti aktivna članica udruge En face koju sada vodi njegova supruga prof. Dragana Nuić-Vučković. Dragana je nastavila aktivno voditi i njihovu NV galeriju u Širokom Brijegu u kojoj sam se po prvi put i predstavila s ovim svojim novim ciklusom reljefa. Tako sam željela označiti godišnjicu njegove smrti te mu ujedno iskazati svoje duboko poštovanje, a i dati poklon u zahvalu kako pokojnom profesoru tako i njegovoj supruzi Dragani. Reći istinu, za kojom je profesor Nikola uvijek tragao, kao i tražiti ljepotu u umjetnosti su nam i neke od zajedničkih poveznica. Sve su ove naglašene „podebljane“ riječi na francuskom jeziku riječ - hommage. S ovom izložbom se planiram predstaviti i u svom rodnom gradu Mostaru kao i u više gradova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a naročito mi je želja predstaviti je publici, ljubiteljima umjetnosti i prijateljima prof. Vučkovića u njegovom rodnom gradu Metkoviću.
mr. art. Vesna Vuga Sušac
Predgovor iz kataloga
U svom prethodnom ciklusu #musthave sam reagirala kičem tj. campom na sadašnje stanje u društvu globalizacije i konzumerizma, a u novom ciklusu Znakovi sam potpuno drukčije htjela pristupiti promatračima mojih reljefa/objekata želeći im dati odmak od sadašnjeg svijeta te ih uvesti u jedno stanje kontemplacije. Prema Schopenhaueru oslobođenje od boli događa se kroz estetsku kontemplaciju. Estetska kontemplacija smiruje bol jer zaustavlja, odvraća pojedinca od njegova promatranja svijeta kakav nam se predstavlja.
Mnogi su mislioci dvadesetog stoljeća u povratku prema apstrakciji uočili da se umjetnost vraća svojim početcima. Radilo se o pravom povratku iskonu. Iskon je postao cilj.
Apstrakcija je za Kleea, kao i za Marca, više od estetske formule: ona je metafizički princip, traganje za “istinskim Bićem”, za “Apsolutom”. U apstraktnom, kaže Marc, dolazi do izražaja “duboka težnja modernog tragatelja” za “univerzalnim”. Prema teoriji povjesničara umjetnosti Wilhelma Worringera umjetnička apstrakcija je postala sredstvo kojim bi čovjek povremeno potražio olakšanje od "svemirske muke", suočen sa svijetom ne priznajući nikakav vanjski poredak. Apstrakcija je bila umjetnički fenomen, a posebno se pojavljuje kad se kultura suoči s egzistencijalnom sumnjom.
Zato su i reljefi apstraktni i minimalistički s geometrijskim likovima (krug, kvadrat, trokut i romb) s horizontalama i vertikalama na bijelim reljefnim plohama koje simboliziraju beskonačno i univerzalno. Kružnica proizvodi najveću mirnoću i predstavlja ljudsku dušu u nekim reljefima, ali i Boga. Kvadrat i romb predstavljaju ovozemaljsko, a trokut može simbolizirati brdo opet kroz simbol trojedinoga Boga. Horizontala je simbol mira i blagostanja, a vertikala je simbol života i duhovnog sazrijevanja. Na pojedinim reljefima se pojavljuje i konglomerat koji ne simbolizira kaos nego put ka dovođenju u red tj. kozmos.
Sve navedeno bi promatrača trebalo okrenuti prema sebi i propitivanju svog duhovnog rasta kao individue, ali i kao socijalnog bića. Moguće je uz propitivanje života propitivati i smrt (horizontala ili nakon kruga niz u vertikalu), a za vjernike je to nastavak života. Kroz to propitivanje sebe dolazimo i do traganja za „Apsolutom“ tj. Bogom.
"Božja volja se vrši u svakom trenutku, svuda i u svemu." Ivo Andrić, Znakovi pored puta
Životopis
Vesna Vuga Sušac
Rođena je 1976. godine u Mostaru. Osnovnu školu, gimnaziju i Pedagoški fakultet završila je u Mostaru. Diplomirala je kiparstvo na ALU u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru 2000. u klasi prof. Nikole Vučkovića. Poslijediplomski studij završila je 2011. na ALU Sarajevo u klasi prof. Mustafe Skopljaka, kiparski odjel, na temu „Vizualno-likovni govor kroz prizmu dječjeg i umjetničkog izražavanja“ uz mentorstvo prof. dr. Sadudina Musabegovića. Trenutno pohađa doktorski studij Ars Sacra na ALU Sveučilišta u Mostaru.
Članica je ULUBiH-a, DHLU-a i ULU En Face. Izlagala je na trinaest samostalnih i više skupnih i selektivnih izložbi u BiH i inozemstvu. Sudionica je likovnih kolonija i humanitarnih izložbi. Dobitnica je više stručnih nagrada za kiparstvo i crtež. Kontinuirano organizira i aktivno sudjeluje u umjetničkim radionicama za djecu i mlade. Profesorica je likovne kulture i metodike likovne kulture na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.