Stigao je i taj dan,
sve mislim da je ovo ružan san.
Evo, pucam pred vama, stojim
i svoje zadnje sate brojim.
A na kraju mog vječnog puta,
prije nego me hladna Neretva proguta,
svakome ću nešto dati,
a Bog dragi neka vam zato plati.
Iako umirem u starašnim mukama,
grad zasad ostavljam u dadinim rukama.
A šta će biti u mjesecu maju,
to ni vrapci na grani ne znaju.
Nikola Grmoja bi opet bio prva violina,
jer svirati njemu je baš milina.
Zato mu ostavljam kandidaturu za poteštata,
iako je davno zatvorio gradska vrata.
Boži Petrovu ostavljam mjesto doživotnog predsjednika Mosta,
jer njemu politike nikad nije dosta.
Već su mu polako počele rast’ side,
pa mu još mjesto župana uz to ide.
A našem gadonačelniku Dadi,
koji neumorno radi,
ostavljam sve građevinske radove u gradu,
da ih završi za sljedeću maškarsku paradu.
Neka bageri i kamioni što manje bruje,
dok građani po centru ko muhe zuju.
E, moj Dado, nije ni tebi lako,
dok te za rukav povlači svako.
Teško je svima udovoljit’,
trčat’ okolo i za sve se molit’.
Članovima Lovačkog društva Liska,
koje se u Baccusa svako veče stiska,
ostavljam prostorije nove,
pa nek idu u nove lovne izazove.
Jer kad čujem njihove lovačke priče,
ne mogu na miru popiti piće.
A koliko su pobili gudina i tica,
najbolje znadu Mostarac i Maslović Ivica.
A oni lovci iz Muflona,
njih kao da je pogodila korona.
Balegija, Senta, Gringo i Čiča,
puni su lovačkih priča.
Njima ostavljam lovačku noć,
da svi na zabavu možemo doć’.
Balegija, dosta smo postili,
a jesmo se i fino gostili.
Časni sude, ovo zapiši,
Neretvi ostavljam rang viši.
I licencu za drugu ligu,
nek o mladima vode veću brigu.
Jer puno je tamo sa strane igrača,
sve to Stanko uredno plaća.
A šta reći za rukometaše,
oni su u Opuzen poslali sve naše.
Čak su promijenili u Zalmo ime,
ne bi li financije popravili time.
Zato ih vraćam na tvorničke postavke,
kako ne bi pljuštile ostavke.
Ime Mehanika ima da se vrati,
ako misle u ligi ostati.
Jer rukomet se kući vratio nije,
gore je stanje nego prije.
Ženski nogometni klub nula bodova ima,
tamo nešto ne štima.
Njima ostavljam bar jednu pobjedu iza vage,
uz pomoć novog trenera Švage.
Borasu Anti ide zvučnik novi,
jer on je moj đoker, zovi.
Ante, kad Neretva igra, muziku promijeni,
i Išolu zauvik zamijeni.
Svi naši boćari imaju mirnu ruku,
oni dobre poteze vuku.
Pa neka napokon postanu državni prvaci,
i da svi ostali u boćarskom domu padaju ko na traci.
Onk Složna je ekipa,
koja nema ni eura ni lipa.
Ostavljam im nešto love,
da se sponzorima više ne mole.
U njih igraju samo igrači domaći,
a za pivu i picu uvijek će se naći.
Metkovski slavuj Medak Branko,
nije meni svatko.
Dajem mu Grand Prix Splitskog festivala,
i za novu pjesmu neka Fudi kaže: “Hvala.”
A mojim Versima ostavljam brojne gaže,
jer oni sviraju za galu i puno ne traže.
Valjda je došlo vrime,
da napokon i album snime.
Oni su uvijek u trendu,
i zato zahvaljujemo našem bendu.
Naš stihoklepac Ivica Brnas Fudo,
ne iskače pred Rudo.
Ostavljam mu kajdanku i note,
i nek se sjeti Danijela Bote.
Boto odavno nije imao hita,
jer se u Njemačkoj po baušteli skita.
“Ih, libe dih,” Boto pjeva,
od te pjesme mi se malo zjeva.
A našim glazbarima ostavljam šleper piva i cisternu kole,
jer oni to najviše vole.
Jer od vremena Škive, Bile, Tome i Gezija,
tamo nisam dobro popio ni dobro zamezija.
Ćibi, glavnom meštru od solara,
koji sunčevu energiju stvara,
ostavljam mu motor ganj novi,
i više zbog kvarova daču ne zovi.
Tko u gradu sve zna,
pitam se ja.
Bilo teško ili lako,
Ceco zna odgovor na pitanje svako.
Ma, jebeš one u potjeri lovce,
svi su oni za tebe, Ceco… ovce.
Ostavljam ti MTK kviz i enciklopediju svijeta,
a onaj mali Jelaš neka od kafića do kafića po Sportskoj šeta.
Kazalište 150 godina slavi,
on je starac pravi.
Glumaca ima ko Čerkeza,
a najjača je Pločanska veza.
Njima ostavljam domaće amatere,
a Manuela Šiljeg Malezija neka i dalje nagrade bere.
Midi, najstarijem članu Maka,
njemu čast svaka.
Dok je on pravio krnjevale,
prepoznati tko je, bilo je ko od šale.
Zato mu ostavljam sav alat,
jer Mida jedini zna svoj zanat.
Matko Medak, auto optika Mate,
imam nešto i za te.
Ostavljam ti tonu Castrola za podmazivanje,
ne smeta mi tvoje prozivanje.
Trebat će ti toliko ulja,
jer moje auto stalno nešto žulja.
Pjacaru iz Orašine Ćavaru Doni,
koji svaki domjenak voli.
Ostavljam od transfera lovu,
jer malog Frana i Dinamo i Hajduk već zovu.
Pa mi piće ispred Hotela plati,
i moli Boga da se mali u Neretvu više ne vrati.
Matko Tolj po cijele dane sunce traži,
na trgu se on osjeća kao da je na plaži.
Ostavljam mu sve suncobrane u gradu,
neka napokon uživa u hladu.
E, moj Liska,
što si se ti stiska.
Nema te ni za lijeka po gradu,
zaboravio ti na paradu.
Nisi umro ako si u mirovinu ošo,
ti si meni uvijek dobro došo.
Zato ti povratnu kartu dajem,
a Silvani ujedno pozdrave šaljem.
Magda Prnjić imala na lustru kratki spoj,
pa okrenula za popravak krivi broj.
Nazvala Josipa Vladića Macu,
najveću Metkovsku facu.
Nisam vam ja, gospođo, Maca od svjetla,
zovnite onoga na Platnu pa vidite koja je šteta.
Ja sam vam Maca od bicikla i bajka,
za zeta bi me poželjela svaka majka.
Maci mom zato biciklo ide novo,
pa nek otvori biznis – Glovo.
Jer dosta je on svaštario,
a ništa nije usićario.
Pavloviću Marku ostavljam kafić Maka,
on je tamo mušterija jaka.
Uz to mu dajem i jedan dvogled,
jer on je tamo kad god bacim pogled.
Navrati on i u Bolera do Gare,
ponekad posjeti prijatelje stare.
Nekima digne i živac,
osjetio je to i Frane Pivac.
A Maki ostavljam Kežića Petra,
najpoznatijeg Metkovskog vjetra.
Perine političke i sportske prognoze,
mnogima stvaraju puno nervoze.
Mate Nikolić Pinc otišo je u penziju,
ali i dalje nije smanjio tenziju.
Kritizira u gradu rukometno stanje,
ko da jedini ima trenersko zvanje.
Ostavljam mu mjesto predsjednika ženskog kluba,
jer svi ostali su za njega truba.
Novi rendgen ide Domu zdravlja,
jer stari se već pola godine popravlja.
To je tema vruća,
srećom u Pločama radi rendgen pluća.
Pa sav narod na snimanje dole ide,
a putni troškovi za Kardeljevo ne vride.
Za izvadit nalaz urina i krvi,
u tri ujutro moraš u redu biti prvi.
Ako zakasniš pet minuta,
moraš stati u kolonu u kafiću preko puta.
Zato laboratoriju ostavljam jednog redara,
da se gužva više ne stvara.
Sve manje je doktora i sestara,
svi su otišli vani radi para.
Njima ostavljam povišicu od pedeset posto,
ne bi li kogod i u Domu zdravlja osto.
I neka u Dubrovnik pacijente što manje šalju,
ili ne daj Bože u bolnicu neku dalju.
Bivši sudski djelatnik, Zlojić Tomazi,
na svoj izgled dobro pazi.
Umirovljen je lani,
i sporo mu prolaze dani.
Zato molim Marijanu glavnu od suda,
vrati Tomazija, jer on strano vrluda.
Pa makar na posao od četiri sata,
neka otvara ulazna vrata.
I dajte mu jednu stolicu da ponekad sjede,
ne može se živjet od penzije bjedne.
Vječiti momak Mijić Mijo,
uglađen i šarmantan uvijek je bio.
Neodoljiv zavodnik i kazanova,
uvijek mlade ženske lova.
Ostavljam mu dvije djevojke od dvadeset pet ljeta,
pa neka po kružnom toku s njima šeta.
Doniraj, Mijo, nekad i maškarama vino,
dok te ovako promoviramo fino.
Moj stari drug Ivan Beš,
ni ove godine one stvari neš.
Samo se voza okolo i s ponja maše,
izgleda da njemu sve to paše.
Ostavljam mu novu garažu,
jer dosad je u Studencu radio masažu.
Pa nek masira sve živo,
bilo mu pravo il krivo.
I usput radnice u Studencu pozdravljam,
i veće plaće im ostavljam.
Fino i friško pekara je u centru grada,
obiteljska harmonija u njoj vlada.
Stipe, Vera, neviste i tri sina,
proizvode peciva fina.
Ostavljam im prodavačicu novu,
koja će raditi i ne pita za lovu.
Jozo Rastočić od sprovoda tata Mata,
fali mu samo kravata.
E, njemu ostavljam uvin čaj vrući,
jer znam da ga mjehur muči.
Pa da više nema problema,
kada se na ukop sprema.
Lola Ivić, koji se stalno oko mene mota,
napokon je našao ljubav svog života.
Njemu ostavljam u Komarni apartmane,
i neka Glavar mjesto Martina Brke postane.
Lola, ostavi sinu Ivanu bravariju,
i ne dolazi iz Komarne za svaku pizdariju.
Malom Panzi, carinskom djelatniku,
ujedno i crkvenom službeniku.
Ostavljam honorarno mjesto Remete,
on je baš feš od glave do pete.
Jer Josip je svoje odslužio,
mirovinu je davno zaslužio.
Žudije mladi dobro vode,
ali jedna me sitnica bode.
Već odavno ne idu na Vodičku smotru,
udaraju im neku kontru.
Zato im ostavljam za Vodice putnu kartu,
da se zna tko je najstariji u startu.
A Šime Strikoman neka se s turistima slika,
naše su Žudije ponos i dika.
Najstariji moj maškarski član je Meli,
što mene jako veseli.
Ostavljam mu mjesto voditelja na Radio Delti,
pa sa radija Lisku i pivca dobro opleti.
Dajem mu i od janjeta plećku,
na koju se lani okliznuo… pa je je**o mečku.
Imam jedan paklen plan,
Bobi i Anti Franiću ostavljam zajednički stan.
Neka braća u harmoniji žive,
i zajedno šetaju preko Male Rive.
Naša dva planinarska društva ima da se spoje,
samo ako bude dobre volje.
Jer lakše će zajedno osvojiti najviši vrh svijeta,
nadam se čak i ovoga ljeta.
Himalaji naše planinare zovu,
pa im za uspon ostavljam opremu novu.
Nogometnu titulu ostavljam Hajduku,
iako oni nikoga ne tuku.
Pa nek Bila noć se slavi,
ne mogu uvijek prvi biti Plavi.
A Gatuzo,
koji je dvije krave mužo,
neka se u Italiju što prije ode,
a Džakula Major i Štimac neka kolo vode.
Ferdi Jakiću i Pavlović Ivi,
da ste mi još sto godina živi.
Ostavljam mjesto u staračkom domu,
i molim Vjeku Soldiniću da razmisli o tomu.
Pa neka se iz Beha doma vrate,
društvo će im praviti i Div Mate.
U Orašini je složno stanje,
svi dolaze na Merino imanje.
Zato njemu ostavljam garažu veću,
i jednu pedeset litarsku teću.
Pa nek hrani i poji grla žedna,
Šiljezi su jedna familija vrijedna.
Dragojevići i Jakići Meri podršku daju,
svi se oni lipo zabavljati znaju.
Udruzi ispod Mosta ostavljam Mambu Juru, koji stalno žugeta,
i nervozno po pjaci šeta.
Čuvajte ga ko oči u glavi,
jer on je tajnik pravi.
Dok je tamo Mamba,
plesat će se samba.
Gogo Martinac porine dobiva svako malo,
njemu je to rutina postalo.
Zato mu poklanjam stalažu da na nju kipiće stavi,
glazbeni producent je on pravi.
A Spaček, naša poznata grupa,
nek ponovno zasvira, lijepo ih je viditi skupa.
Razmislite o tome Meka, Fudo i članovi stari,
jer volio bi još jednom čuti:
“Budili me žabe i komari.”
Novu slastičarnicu usred grada,
otvorila je cura mlada.
Torte, krempite i baklave,
vrijedne ruke prave.
Pomaže joj u svemu i Ivica tata,
samo ponedjeljkom su zatvorena vrata.
Njoj ostavljam recept za šambrole,
jer dica njih najviše vole.
A tata neka i dalje plin na kućne adrese nosi,
i svojom kćeri se ponosi.
SDP ima novi slogan: “Slušamo ljude”,
možda i uspješan bude.
Gradskoj organizaciji zato ostavljam Bebić Seku,
da pregaze Neretvu rijeku.
Pa da napokon uđu u gradsko vijeće,
valjda će sa Sekom biti te sreće.
Dostavljač Pele u Narenti,
pomno maškare prati.
Uz naredbe Bjelke Bilana,
uredno se dostavlja hrana.
Njima ostavljam dostavni kombi,
jer onaj stari izgleda ko zombi.
Jure Šetka, majstor od zanata,
vari ograde i sve vrste vrata.
Uzima narudžbe na sve strane,
nikako sunce da mu svane.
Ostavljam mu kemijsku u notes bloku,
neka sve zapisuje i završava posao u roku.
Vlatku Petrišiću, koji se izgubio u Americi,
kad je bio u posjetu djeci,
ostavljam mobitel i zemljopisne karte,
neka ga nađu i doma uredno vrate.
Kroničar grada Nikica Medak,
zaslužuje jedan redak.
Ostavljam mu u Kiriosu radno mjesto,
jer on objavljuje osmrtnice često.
Otvori na Fejsu stranicu svoju,
neću osmrtnice u Krnjesavac grupu moju.
Moj Metkovski puče, dajem vam na znanje,
među vama je kaotično stanje.
Od davnina je Krnjo čast i ponos biti,
a za vama što žugate, neću suze liti.
Zato ne svaćam ove što se ljute,
bolje bi im bilo da se pokriju ušima i šute.
Jer ako išta vrijediš u ovome gradu,
trebao bi podržati maškarsku paradu.
Shvaćam da je drugo vrijeme došlo,
ali se nadam da sve kvragu nije ošlo.
Dosta pučana čekaju u redu,
da na ovo postolje sjednu.
Ti koji se ne ljute su Metkovci pravi,
i željno čekaju da im Marko nešto ostavi.
A ovi drugi što za tradiciju nemaju sluha,
kod njih uvijek od slona ispadne muha.
E, zato ostavljam minut šutnje njima,
jer u njihovim glavama nešto ne štima.
Ide minut šutnje i na kraju: Slava im!
Porota je odlučila: Marko je za sve kriv,
i neće se izvući živ.
Molim da se izvrši presuda,
paljenja na Maloj Rivi,
a svi vi pučani moji… zdravi i veseli bili.
