Nakon 45 godina rada ispunjenog emocijama, osmjesima i dirljivim trenucima, omiljena metkovska matičarka, Davorka Dada Bebić, odlazi u zasluženu mirovinu. Generacije sugrađana pamte je po toplini, razumijevanju i profesionalnosti, koje su činile svaku ceremoniju – od sklapanja brakova do krucijalnih trenutaka u životu obitelji – nezaboravnom.
Dada Bebić ostavila je neizbrisiv trag u našoj zajednici, a njezino ime postalo je sinonim za ljudskost i posvećenost. U ekskluzivnom intervjuu za naš portal, prisjeća se svojih početaka, izazova i najdražih trenutaka na radnom mjestu te otkriva planove za budućnost nakon službenog povlačenja iz svijeta rada.
Saznajte što za nju znači oproštaj od jedne ere i što će najviše nedostajati iz njezine bogate profesionalne karijere.
- Kako biste opisali svoj rad u matičnom uredu tijekom ovih 45 godina?
- Na početku moram reći, da je 45 godina rada u ovoj službi brzo prošao. Davne 1979. godine došla sam u ovu zgradu i imala sreću što sam bila okružena osobama koje me poznaju i uz koje sam zavoljela ovaj posao. Voditi osobna stanja građana je odgovoran posao gdje nije dozvoljeno griješiti. Pri upisu činjenica rođenja, vjenčanja i smrti moramo biti maximalno skoncentrirani na podatke koje unosimo u državne matice. Nekad je u ovom uredu bilo teže raditi jer su se činjenice unosile i u kompjuter i u knjige i sve je sačuvano u trajnoj arhivi. Danas je tehnologija omogućila lakše vođenje državnih matica i uvid u iste.
- Što vas najviše ispunjava u ovom pozivu?
- U ovom pozivu me najviše ispunjava pomagati ljudima, pratiti stvaranje novih obitelji i njihovo širenje. To je nešto predivno što mi daje dodatni motiv za ovaj posao. U ovom uredu život počinje i završava.
- Koji vam je trenutak iz vaše karijere posebno ostao urezan u sjećanju?
- U mome sjećanju posebno su ostale urezane ratne 90-e, vjenčanja pod uzbunama, koje nisu spriječile mlade parove da osnuju svoje obitelji. Nora i ja, smo sve dane ostale u svom uredu, u svom gradu i bez straha radile ovaj posao.
- Kako ste se nosili s izazovima ali i ljepotama takvog posla?
- Mislim da sam svoj posao radila profesionalno i s ljubavlju. Nastojala sam pomoći ljudima koliko sam mogla ali kad volite ono što radite ništa vam nije teško. Sretna lica mladenaca koji kreću u zajednički život (ono što ženikovo „DA „ i prije nego što ga upitate da li želi sklopiti brak), to je neopisivo.
Nažalost, moj posao ima i tužnih trenutaka kad obitelj prijavljuje smrt svog člana.
- Što biste poručili mlađim kolegicama koje će nastaviti vašim stopama u ovom uredu?
- Mojim dragim kolegicama, Ani i Petri, želim da nastave mojim stopama, da profesionalno i odgovorno rade ovaj posao kao i do sada, jer i one vole ovaj posao.
- Kakvi su vam planovi za mirovinu? Čemu se najviše radujete u novom životnom poglavlju?
- Najviše se radujem odmaranju, putovanjima i uživanju u slobodnom vremenu koje namjeravam posvetiti svojoj djeci i unučadi, koje volim najviše na svijetu.
Draga Dado, Vaših 45 godina predanog rada ostaje zapisano u srcima svih kojima ste uljepšali važne životne trenutke. Vaša toplina i profesionalnost bile su svjetionik zajednici, a Vaš odlazak u mirovinu označava kraj jedne ere obilježene ljudskošću, razumijevanjem i osmijehom.
Neka Vam mirovina donese jednako toliko radosti koliko ste je Vi podarili drugima. Uživajte u zasluženom odmoru, novim iskustvima i dragocjenim trenucima s obitelji i prijateljima. Hvala Vam na svemu što ste učinili za naš grad i zajednicu. Želimo Vam dug, sretan i ispunjen život!
Nino Erceg
