Metković, 23. ožujka 2025. – Na današnji dan, povodom 80. obljetnice mučeničke smrti biskupa dr. sc. Josipa Marije Carevića (1883.-1945.), na njegovoj rodnoj kući u Ulici Stjepana Radića u Metkoviću svečano je otkrivena spomen ploča. Ovaj događaj okupio je brojne uzvanike, među kojima su bili nadbiskup u miru Želimir Puljić, gradonačelnik i saborski zastupnik Dalibor Milan sa zamjenikom Robertom Dokom, saborski zastupnik Nikola Grmoja, župnici neretvanskih i peljeških župa, župnik Velikog Trgovišta Luka Sljepčević, članovi obitelji biskupa Carevića – pranećakinja Vivian Grisogono i Nikica Carević – te članovi Udruge Hrvatski domobran, uz mnoštvo Metkovaca. i gosti iz Dubrovnika, Pelješca i drugih mjesta Dubrovačko-neretvanske županije.
Program je započeo obraćanjem Maria Talajića, jednog od organizatora, koji je podsjetio na život i djelo biskupa Carevića. “Ovu spomen-ploču podižemo kao uspomenu na jednog velikog čovjeka koji se u našem mjestu rodio prije više od 142 godine, a čija mučenička smrt prije osamdeset godina još uvijek traži odgovore na mnoga pitanja. Na današnji dan biskup Carević posljednji je put viđen živ nakon svete mise. Danas još uvijek tražimo gdje se nalaze njegovi zemaljski ostaci, kako bi ih mogli dostojno sahraniti, možda i na našem groblju u Metkoviću”, istaknuo je Talajić. Dodao je kako Carević svojim podrijetlom, rođenjem, životom i djelom na jedinstven način povezuje Neretvansku krajinu, Metković, Pelješac i Dubrovnik.
Posebno potresan trenutak bio je govor župnika Velikog Trgovišta, velečasnog Luke Sljepčevića, koji je govorio o pastoralnom radu biskupa Carevića u Hrvatskom zagorju. Sljepčević, koji već godinama istražuje Carevićev život i radi na pronalasku njegovih posmrtnih ostataka, istaknuo je njegovu požrtvovnost i predanost vjeri te važnost dostojnog obilježavanja njegova mučeništva.
Spomen ploču otkrili su Mario Talajić i prof. Zorana Vekić, predsjednica Matice hrvatske u Metkoviću, nakon čega su položeni vijenci i upaljene svijeće u čast biskupa Carevića. Glazbeni dio programa obogatio je Mješoviti zbor Župe sv. Ilije proroka, dodatno uveličavši svečanost trenutka.
Dani posvećeni biskupu Careviću
Otkrivanje spomen ploče dio je šireg programa „Dana biskupa dr. Josipa Marije Carevića“, koji su organizirali Grad Metković, Ustanova za kulturu i sport Metković, Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću te Udruga Hrvatski domobran – Ogranak Metković. Sinoć je u Galeriji GKS-a otvorena izložba povijesnih dokumenata pod nazivom Damnatio memoriae (Zabranjeno sjećanje – zatiranje) , koja prikazuje život, djelovanje i mučeničku smrt biskupa Carevića. Istog dana u crkvi sv. Ilije održana je svečana spomen-misa povodom 80. godišnjice njegove smrti, koju je predslavio mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski u miru.
Tko je bio Josip Marija Carević?
Rođen 1883. godine u Metkoviću, Josip Marija Carević bio je dubrovački biskup, mučenik i neumorni promicatelj slobode vjeroispovijesti i ljudskog dostojanstva. Njegov život završio je tragično 1945. godine na nepoznatoj lokaciji u Hrvatskom zagorju, gdje je stradao kao žrtva poslijeratnih progona. Iako su njegovi posmrtni ostaci još uvijek nepoznati, njegovo nasljeđe živi kroz ovakve događaje, koji podsjećaju na njegovu hrabrost i doprinos zajednici.
Ovaj događaj u Metkoviću ne samo da odaje počast znamenitom sugrađaninu, već i poziva na daljnje istraživanje i očuvanje sjećanja na njegov život i žrtvu.
U nastavku pročitajte govor Marija Talajića:
OTKRIVANJE SPOMEN-PLOČE NA RODNOJ KUĆI MONS. DR. JOSIPA CAREVIĆA U METKOVIĆU
23. OŽUJKA 2025. POVODOM 80.GODIŠNJICE MUČENIČKE SMRTI
Preuzvišeni oče nadbiskupe Želimire Puljiću, gradonačelniče i saborski zastupniče Dalibore Milan, izaslaniče biskupa dubrovačkog, župnici neretvanskih i peljeških župa, župniče Velikog Trgovišta velečasni Luka Sljepčević, te svi ostali dragi gosti koji ste došli iz Dubrovnika, Pelješca i ostalih mjesta naše županije, kao i naše drage Metkovke i Metkovci, Neretvanke i Neretvani. Sve nas je ovdje danas okupio mons. dr. Josip Marija Carević, rođen u ovoj kući iza nas 16. veljače 1883., a mučki ubijen na današnji dan prije osamdeset godina na nepoznatoj lokaciji negdje u Hrvatskom zagorju.
Otac našeg biskupa rođen je u Stonu 1844. godine, a porijeklo obitelji su Ponikve na Pelješcu. Krajem 1860-ih godina došao u naš grad kao poreznik. Njegov ispraćaj na novu službu u Ston 17. lipnja 1875. lijepo pokazuje koliko je bio poštovan u Metkoviću. Do tada je već uspio biti potpredsjednikom Narodne neretvanske čitaonice, a bio je i vrlo aktivan u pokladnim događanjima i zabavama. Toliko je već bio poznat i važan član da mu je Društvo čitaonice priredilo 14. lipnja 1875. i oproštajnu večeru.
Antun se iz Stona sa službe ponovno vratio u Metković 1879. te ženi Stanislavu Jeramaz. Već u svibnju 1880. u ovoj kući tzv. nova kuća Marka Veraje premine njihov prvorođenac Nikola, nakon njega i sin Miće.
Naš Josip, upisan u maticu kao Joso Marija Julijo, rađa se ovdje 16. veljače 1883. Primalja na rođenju bila je Pera Jović, rođena Bulum. To je vrijeme velikog gospodarskog uzleta Metkovića, a sam grad ima nešto više od 1200 stanovnika. Joso, Josip kršten je 14. lipnja 1883. Krstio ga je fra Rafo Borić koji je u Metkoviću bio župnikom od 1873. pa sve do 1885. Kumovi na krštenju su bili poštanski službenik Jakov Jeramaz, Marija Scharlach, te Nikola Oman, veleposjednik iz Opuzena.
U ovoj kući žive i mnoge druge obitelji službenika koje po zadatku dolaze u Metković. Među njima i biskupov tetak telegrafista u Metkoviću, Marko Zlatić. Nakon Josipa u Metkoviću se još rađaju Vlaho 1886., te dvije sestre Klara 1884. i Mara 1888. Peti brat Dragutin, 1890. i još dvije sestre Marija 1892. i Milka 1894. rođeni su u Vrgorcu gdje im je otac Antun prešao u službu te tamo iznenada preminuo 2. veljače 1895.
Nakon drugog dolaska Antuna na službu u Metković s njim iz Stona dolazi i njegov najmlađi brat Nikola rođen 1855., a preminuo u Metkoviću 1932. i pokopan u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Ivana u Metkoviću, kao i njegova dva sina Nikica i Špiro prvi rođaci našeg biskupa Josipa Carevića, do danas jedinog biskupa rođenog Metkovca.
Josip je zbog strica i rođaka posjećivao rodni grad, kao i Opuzen u kojem je živio Duje Oman prvi rođak majke Stanislave. Njegovo imenovanje za dubrovačkog biskupa razveselilo je vjernike župe sv. Ilije. Časopis Obitelj, u članku od 5. svibnja 1929., posebno navodi ovu kuću kao rodnu kuću novog dubrovačkog biskupa. Časopis Obitelj, u broju 37 iz rujna 1929., izvještavajući s ustoličenja biskupa Carevića posebno ističe, uz ostale poklone, i raspelo od srebra, dar iz Metkovića.
Povodom njegovog ustoličenja Glazba iz Metkovića priredila je koncert 8. rujna u 19 sati pred Biskupskom palačom u počast svog sumještanina Presvijetlog gosp. Dr. Josipa Carevića Dubrovačkog biskupa. Od sedam izvedenih dijela prva je izvedena koračnica „Neretvanski gusar“, koju je skladao kapelnik Amatteti, a posljednja koračnica „Gabela“, koju je skladao još jedan znameniti Metkovac Klement Visković.
Nakon svega dva mjeseca po ustoličenju, u subotu 9. studenoga 1929., biskup Carević je pohodio svoje rodno mjesto, te je od općine, svojte i naroda bio najsrdačnije dočekan i pozdravljen. U nedjelju 10. studenoga otpjevao je u svom rodnom mjestu svečani pontifikal i u govoru je zahvalio općini, svojti i znancima, za sve što su učinili na dan njegova ustoličenja u Dubrovniku i na lijepim darovima koje je primio iz Metkovića. Prilikom ovog pohoda Metkoviću pohodio je i svoje znance u Opuzenu. U ponedjeljak 11. studenoga se vratio u Dubrovnik. Novinska vijest daje nam podatak kako je biskup Carević dobio više darova iz Metkovića, te da su njegove veze s rodnim gradom bile čvrste, a ne samo protokolarne. Kontakte s rodbinom i znancima nije izgubio za vrijeme školovanja kao i kasnijeg svećeničkog rada u Splitu.
U novi posjet dolazi 16. studenoga 1938. poslijepodne „k nama naš domorodac preuzvišeni biskup dubrovački Josip M. Carević“, da obavi posvetu nove crkve sv. Nikole. Dočekalo ga je građanstvo na čelu sa svećenstvom, predstavnicima vlasti i članovima Odbora za gradnju nove crkve, uz zvonjavu zvona i sviranje mjesne glazbe. Ujutro 17. studenoga svećenstvo je dopratilo biskupa Carevića do nove crkve, gdje je odmah započeo veličanstven obred posvete crkve. Čitav obred trajao je sa svetom misom 4 i po sata. U hotelu Zagreb održan je banket, gdje su se nećaci sestara plemenitih Dominiković zahvalili svima. Poslijepodne je biskup Carević pohodio svoju svojtu. Idući dan, u petak popodne, ispraćen je s kolodvora od mnoštva građana i predstavnika vlasti.
Istaknuo bih da su ga vjerni Neretvani često pratili u njegovim pohodima, posebno nama bližim pelješkim župama. Novine su prenijele više događaja na kojima je sudjelovala metkovska i kominska glazba te vjernici iz Opuzena. Cijela Neretvanska krajina, ne samo rodni Metković cijenila je i poštovala svog prvog biskupa, te mu rado hrlila kada je god za to bila prilika.
Ovu spomen-ploču podižemo kao uspomenu na jednog velikog čovjeka koji se rodio u našem mjestu prije više od 142 godine, a čija mučenička smrt prije osamdeset godina još uvijek traži odgovore na mnoga pitanja. Na današnji dan biskup Carević je posljednji put viđen živ nakon svete mise.
Danas još uvijek tražimo gdje se nalaze njegovi zemni ostaci, kako bi ih mogli dostojno sahraniti, možda i na našem groblju u Metkoviću.
Mogao bih slobodno reći kako od znamenitih osoba s područja naše Županije nema osobe koja bi svojim podrijetlom, rođenjem, životom i djelom bolje povezala našu Neretvansku krajinu, naš Metković, naše Neretvansko more, naš Pelješac i naš Dubrovnik, nego što je to naš biskup Carević.
Ovim govorom želio sam približiti Josipa Mariju Carevića, biskupa dubrovačkog, na prvom mjestu svojim Metkovcima i Neretvanima, kako ga ne bi zaboravili, te kako bi u njegovom djelovanju i radu našli nadahnuće za dobra, posebno karitativna djela, po kojima je naš biskup bio poznat gdje god je djelovao.
Mario Talajić
