Razgovaramo s Ruđerom Boškovićem Ruđom, koji je poslije povrtka iz Njemačke ponovno pokrenuo organizaciju utrke kroz Metković.
Nakon 4 godine ponovno ste odlučili organizirati utrku u Metkoviću. Što vas je motiviralo?
Život, okolnosti, ljubav prema atletici i trčanju, ali i moj grad Metković koji je idealan za sve vrste sportskih aktivnosti…Spletom životnih okolnosti zadnje 4 godine proveo sam u Njemačkoj, sve lijepo što sam radio u atletici i sportu u našem gradu ostalo je na stand by-u, to jeste na čekanju, jer su mi obiteljske i poslovne obaveze ipak bile puno važnije. Gore sam trčao brojne utrke i na jednoj u Gelsenkirchenu 5000m ( Schalkeov grad) čak sam i pobjedio, što je bila apsolutna senzacija imajući u vidu da se borim sa šećerom tipa1, upoznao sam brojne organizacije, sportske udruge diljem Njemačke,stekao brojne prijatelje baš kao i ovdje kod nas, svugdje sam pronio glas o našem gradu, svojim ponašanjem i rezultatima za Metković se zna gotovo svugdje,najveća motivacija mi je moja obitelj, supruga, djeca, braća i sestra, ali i brojni sportaši i atletičari od kojih neke i treniram trčanje, i već se vide rezultati, jednostavno živim trčanje…
Organizacija svake utrke je zahtjevna. Tko vam je glavna organizacijska i financijska pomoć?
Sigurno da je zahtjevno organizirati bilo šta a kamo li atletski događaj koji velikom većinom zahtjevaju angažman svih službi, od policije do hitne, volontera, najviše nas iz organizacije,utrka mora biti po standardima IAAF-a, tako da je mjerimo, označavamo, prometom obustavljamo, a gdje je tek startno ciljna zona sa svim popratnim sadržajima, uglavnom puno posla, ali sve stignemo i sve će klapati…Moja obitelj i moji prijatelji su uvijek uz mene i nije me strah ni utrke od 10000 natjecatelja, a glavna pomoć i prijateljsko udruživanje je Biciklistički Klub Metković, na čelu sa Daliborom Talajićem i njihovim članovima koji su ujedno i suorganizator utrke, dogovorena je međusobna suradnja u organizaciji i atletskih i biciklističkih priredbi u našem gradu, ali i šire jer se za naše organizacijske sposobnosti pročulo u cijeloj regiji, tako da ćemo biti u brojnim događajima kako u Hrvatskoj, tako i susjednim državama. Za početak novog razdoblja u Metkoviću i za ovu prvu utrku nakon 4 godine , 70% uloga u utrku ćemo financirati sami od svojih novaca i prijatelja sponzora i donatora, uz kao i inače suradnju sa Gradom Metkovićem i sportskom zajednicom koji će nam uskočiti sa pokrivanjem nekih troškova ali i tehničkih detalja što zaista mnogo znači, za šta im se od srca zahvaljujem i napominjem da ću uvijek surađivati sa svima koji žele i mogu biti prije svega normalni ljudi, jer samo tako možemo činiti velike stvari za ovaj grad… Možda se do utrke odazove koji sponzor kojeg ćemo vrlo rado prihvatiti i ostvariti suradnju na obostrano zadovoljstvo…
Što očekujete od utrke 26.11.2023 ?
Pa nakon otvaranja prijava, ni 24 sata nije prošlo a već smo prebacili 70 prijava iz svih susjednih država ponešto i iz doline Neretve. Moja očekivanja su bila skromna i procjena je oko 150 natjecatelja, što bi bilo sasvim pristojno, međutim ipak ćemo pričekati sa time, jer odgovorno tvrdim da smo prepoznati u cijeloj regiji, i da će na naše utrke doći impozantan broj natjecatelja, pamti se vrlo dobro šta smo radili u razdoblju od 2014 2020…Očekujem pravi Metkovski šušur, na dan utrke uredit ćemo sjeverni dio gradskog parka, pravimo zabavni muzički program, očekujemo jako puno gostiju, prijatelja i sportskih zvijezda,pripremili smo i brojne nagrade, a na manjoj utrci ćemo nagraditi najbržeg i najbržu natjecateljicu iz Metkovića….
Za kraj, pozovite natjecatelje i građane da se odazovu i uljepšaju ovaj sportski događaj..
Ja ovim putem pozivam sve naše sugrađane i žitelje doline Neretve, posebno sportaše, dođite na Neretvu 26.11, dvije su utrke jedna je duga 5km , a druga je duga 2800m i na njoj su poželjni i trkači ali i hodači, jer se utrka zove Trči ili Hodaj3k, brojni me zaustave pa pitaju kako ćemo trčati sa profesionalcima ?, samo par profesionalaca dođe na naše utrke, mi želimo da svi više povedu računa o svom zdravlju, i da se kreću i budu aktivni bez obzira na rezultat ili formu, svojim primjerom gdje imam DiabetesTY1 dokazao sam da se sve može kada to čovjek želi,rezulati jesu bitni onima koji se bave atletikom, a nama je bitno da se amateri i rekreatvci te ljudi, djeca, stari i mladi izađu iz svojih domova, odvoje se od svojih pametnih telefona, da provedu aktivan i ugodan dan sa brojnim gostima i sportašima van našeg grada i države,tko ipak nije aktivan tip voljeli bismo da se uz šetalište 116.Brigade dođe i malo navijati, zapljeskati, jer sliku koju šaljemo iz našeg grada ona uvijek padne na plodno tlo, zato je na našim utrkama sve više i više ljudi…
Nino Erceg
