Dvadesetogodišnji igrač RKHM Dubrovnika, Zvonimir Srna ovog je prosinca čuo najbolje vijesti – pozvan je u juniorsku rukometnu reprezenta­ciju! Između učestalih treninga, uspjeli smo ga uhvatiti kako bi nam ukratko ispričao priču o ljubavi prema ovom nimalo laganom sportu…

— Već sam prošle godine trebao ići u juniorsku reprezentaciju Hrvatske, ali nažalost, rasijekao sam kuk igra­jući rukomet i morao sam ga šivati. Nisam mogao tada poći, a ove godine nisam ni očekivao poziv. Moram priznati da mi je ipak to bila tajna želja. Poziv je došao na klub i bio sam pre­sretan kada sam saznao da ću biti dio repre­zentacije. Ovo mi je zadnja godina juniorskog svjetskog prvenstva budući da od iduće godine upadam u seniore. Ono će biti sljedeće ljeto i, kao uvijek, nadam se pobjedi – ističe za početak mladi uspješni igrač, koji rukomet igra već dugi niz godina. No, je li baš rukomet uvijek bio njegov prvi odabir?

Nisam baš bio dobar u nogometu…

— Počeo sam trenirati nogomet u prvom osnovne i trenirao sve do petog razreda. Nisam bio baš dobar u nogo­metu, uglavnom prosječan. U Metko­viću je rukomet jako popularan, pa sam tada rekao sebi ‘Idemo probati!’ i prešao na njega. Odmah sam se zalju­bio u taj sport – iskreno će Zvonimir, koji je prve utakmice zaigrao upravo u Metkoviću.

— S klubom sam 2011. bio čak i prvak Hrvatske. Bili smo često na turnirima i moja rukometna generacija je zai­sta dobra. To nije dugo trajalo jer su se neki igrači odselili, politika je ras­cijepala jedan klub na dva i nekako je sve palo u vodu. No, nije sve tako crno – dodaje.

Odlučio se igrati za Dubrov­nik. Slučajnost ili?
— RKHM Dubrovniku sam se pri­družio 2016. godine kada sam došao u Dubrovnik studirati ‘Ekonomiju’.  Neuspješno studirati (smijeh). Došao sam odmah poslije srednje škole budući da mi brat tu studira već neko vrijeme. Dugo sam razmišljao o stu­diju i roditelji su me nagovorili da bar pokušam. Nisam se proslavio, ali zato sam se super uklopio u klub. Tada je trener bi Kruno Saračević i odlična priča super ekipe lagano se počela gra­diti – govori nam mladi sportaš.
Zlatko Saračević je legendarni tre­ner i rukometaš. Kakvo je iskustvo bilo raditi s njim, naše je iduće pitanje.

— Nevjerojatno. On zna postrojiti ekipu i bez obzira na to što je poznat po strogoći jako je i pravedan. Sjećam se prvih treninga tek kad sam stigao. Bila je to sredina tjedna i jako sam loše odradio prvi trening, a momčad se spremala za nadolazeću utakmicu s Metkovićem. Treneri su u početku bili jako skeptični u vezi mene, pa sam se na sljedeća dva treninga morao baš pokazati. Odmah nakon njih trener je rekao: ‘Mali, igraš u subotu, idi rješiti registraciju isti tren!’. Taj osjećaj je bio nevjerojatan – kaže ponosno.

Kompleksan sport koji nije za svakoga

Rukomet je jako popularan u Hrvatskoj pogotovo zbog uspjeha naše reprezen­tacija. I o tome nam je nešto više rekao ovaj perspektivni Metkovac.

— Vidite, svi znaju igrati nogomet i baciti loptu na koš, ali rukomet je ipak nešto teži. Kompleksan je i nije za svakoga. To je sport koji zahtjeva veliku snagu i ima puno fizičkog kontakta pa se često kaže da je ‘pravi muški’ sport. Nekoliko dana iza ozbiljne utakmice znamo reći kako smo ‘pregaženi’. Bude tu svega, hematoma, udaraca, porezotina, upala i istegnuća. Svaki rukometaš se navikne na to, ali nije ni malo lako – iskreno će. Uskoro bi RKHM Dubrovnik mogao preći u prvu ligu, kakav je osjećaj biti dio i te priče, pitali smo našeg Zvonimira.

— Vrlo smo uzbuđeni oko ulaska u prvu ligu. Već dvije godine idemo na prvo mjesto na ljestvici, no mislim da smo do sada bili previše ‘zeleni’. Sada ekipa diše kao jedan, svi smo nabrijani i mislim da smo spremni za to – zaključuje Zvonimir, kojemu u svim njegovim spotskim pri­čama želimo i dalje puno sreće!-piše DuLIst