Golden kivi, zlatni kivi, žuti kivi, “gold kiwifruit”, kivi “gold” – sve su to nazivi za posebnu vrstu kivija koja samo izgledom podsjeća na voćku kakvu smo do sada poznavali.

On je glatke kore, nema dlačica, lako se guli, hranjiviji je od običnog kivija i što je najvažnije daje dobre prinose i postiže dobru cijenu, koja je neusporediva sa cijenom mandarina i drugog voća na koje smo tradicionalno naviknuli u dolini Neretve, piše Dubrovački vjesnik.

Tako bi se umjesto mandarina dolina Neretve mogla žutjeti od zlatnog kivija, a ovdašnji poljoprivrednici bi mogli ostvariti dobru zaradu, koja bi odgovarala uloženom trudu i radu, što s proizvodnjom mandarina nikako ne mogu postići.

Loša cijena, nemogućnost prodaje, pojava različitih bolesti na stablima te invazija štetnika sredozemne voćne muhe mnoge je u Neretvi navela na razmišljanje kako dalje, što raditi i saditi na poljima.

OBIČNI KIVI STIGAO I PROŠAO

I tu dolazimo do zlatnog kivija i njegovim mogućnostima i potencijalu u dolini Neretve. Još prije sedam godina ovdašnjim poljoprivrednicima prezentirana je ideja plantažnog uzgoja “zlatnog” kivija koji se intenzivno uzgaja na Novom Zelandu, a već se probio u nekim europskim zemljama. Stručnjaci su tvrdili da je to drugačija vrsta od domaćeg “zelenog” kivija, koji se nekada uzgajao u Neretvi, ali je ubrzo i propao, uglavnom zbog loših prinosa i loših sadnica, koje nisu davale zadovoljavajući urod. Nažalost, tada nije bilo interesa za proizvodnju zlatnog kivija.

Poljoprivrednici su se uglavnom orijentirali na mandarine kao monokulturu, no u novim tržišnim uvjetima kako bi opstali moraju mijenjati tradiciju na koju su godinama naviknuli, jer od samih mandarina više se ne može živjeti.

Začetnik ove ideje zlatnog kivija u Neretvi je naš iseljenik Tony Sinkovich, rodom je iz Gradca, a živi u Aucklandu, inače je menadžer u tvrtki “Kiwicado”, koja se bavi proizvodnjom i prodajom kivija na Novom Zelandu. U priču bi se uključila i tvrtka “Zespri”, koja je svjetski lider u proizvodnji i prodaji ovoga voća s tisućama svojim kooperanata po Europi i Aziji.

Kako je više puta isticao, Sinkovich je uvjeren da golden kivi može uspješno rasti u Neretvi. Sorta “gereen” uspješno je zasađena prije više od 40 godina, ali zbog male komercijalne vrijednosti uzgajivači su ga prestali proizvodi.

Intenzivan uzgoja zlatnog kivija mogao bi se organizirati na nekoliko stotina hektara u dolini Neretve, od Metkovića do Ploča. Svakako je riječ o zanimljivom voću za neretvanske plantažere koji posljednjih godina samo zbrajaju gubitke. Već je svima jasno da se u Neretvi događaju klimatske promjene koje negativno utječu na tradicionalnu poljoprivredu, i tu je ovaj kivi idealno rješenje. Podnosi niske temperature i velike vrućine, a jedini ograničavajući faktor za intenzivan uzgoj je nedostatak kvalitetne vode za zalijevanje, što se opet mijenja izgradnjom vodonatapnih sustava.

Osim toga, kivi je nedvojbeno isplativija voćka od mandarine, breskve ili šljive jer se kilogram golden kivija u europskim trgovačkim centrima prodaje po cijeni od oko tri eura.

Da u Neretvi postoji veliki prostor za proizvodnju kivija, kako običnog zelenog, tako i zlatnog, ali i različitih voćnih vrsta, potvrdio nam je i agronom Robert Doko. Kaže da je nužno ispitati mogućnost uvođenja novog voća pa tek onda donijeti odluku što i kako saditi. Najbolji način za to je pokušalište za agrume, koje u Opuzenu otvaraju Dubrovačko-neretvanska županija, Ministarstvo poljoprivrede i HAPIH.

– Voće bi se trebalo tu posaditi pa da poljoprivrednici iz prve ruke vide kako to izgleda, sve ostalo je stihijska proizvodnja – smatra Doko.

Zeleni kivi je u Neretvu došao sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali tada se nije uspjelo, premda su i tada, 1985. godine, dolazili zainteresirani Novozelanđani koji su htjeli pokrenuti ovdašnju proizvodnju, jer kivi kod nas dozrijeva u različito vrijeme od onoga na Novom Zelandu – prisjetili su se stariji Neretvani. Ideja je bila da se ovdje u Neretvi razvija proizvodnja kivija i sadnog materijala. Onda je došao rat i sve je to prekinuto, i nikada nije obnovljeno. Kivi je uglavnom iskrčen, ostala su tek pokoja stabla na okućnicama i po dvorištima koja više služe za hlad, a manje za proizvodnju ovog voća.

Međutim, sada su zapuhali neki novi vjetrovi s obzirom na proizvodnju kivija, dok su mandarine na zalasku.

– Golden kivi ima dobro cijenu za razliku od našega zelenog koji se do sada proizvodio. Mi imamo dobre uvjete za proizvodnju. Kivi je dosta otporan na štetnike i to je jako dobro, ako ga napada štetnik voćne muhe, on se suzbija zbog proizvodnje mandarina – naglašavaju da ova priča sa zlatnim kivijem ima smisla.

VELIKO JE ULAGANJE…

Ipak, ograničavajući faktor je veliko početno ulaganje. Naime, za podignuti jedan hektar golden kivija potrebna su velika novčana ulaganja.

– Ulaganje u zlatni kivi je veliko. Za hektar voća potrebno je barem 25.000 eura. Sadnice, stupovi, žica i sustav natapanja “kap na kap”. Kumkvat je jeftiniji za posaditi, a također je citrus – ističe poljoprivrednik Matko Filipović, koji je nezadovoljan poljoprivrednom politikom u dolini Neretve. U svom ovom kaosu i stihiji jednostavno je teško više znati u koju proizvodnju ići – smatra Filipović.

Uz sadnice golden kivija, najskuplja je željezna konstrukcija, zatim slijedi sustav navodnjavanja te protugradne mreže i vjetrozaštitu, jer vjetar pričinjava najviše štete u proizvodnji kivija. Kompletna investicija se mora napraviti u prvoj godini za razliku od nasada mandarina koje se podižu postupno.

Bez obzira na visoko ulaganje, ako bi cijena bila veća od jednog eura za kilogram, ulaganje bi se isplatilo, premda informacije i iskustva s Novog Zelanda govore o otkupnoj cijeni i do dva eura za kilogram golden kivija.

Tako bi zlatni kivi mogao u skoroj budućnosti postati zaštitni znak neretvanske doline, piše Dubrovački vjesnik.